Donosimo detaljni vodič na temu “DNA fragmentacija spermija”, temeljen na međunarodnim smjernicama i najnovijim znanstvenim dokazima.
1. Što je DNA fragmentacija spermija?
Kada muškarac napravi spermiogram, nalaz obično pokazuje broj spermija, njihovu pokretljivost i izgled. Međutim, ono što se običnim spermiogramom ne može vidjeti jest kvaliteta genetskog materijala koji spermij nosi.
DNA fragmentacija spermija označava oštećenja, odnosno prekide u lancima DNA koji nose genetske informacije spermija. Takva oštećenja nisu vidljiva standardnim spermiogramom, ali se mogu procijeniti posebnim laboratorijskim metodama. Testiranje DNA fragmentacije zato predstavlja dodatnu pretragu kojom se nastoji dobiti detaljniji uvid u integritet genetskog materijala spermija.
Drugim riječima, spermij može izgledati potpuno uredno pod mikroskopom, imati dobru pokretljivost i normalan oblik, a da pritom nosi oštećenja svoje DNA koja nisu vidljiva standardnom analizom sjemena. Zbog toga se DNA fragmentacija smatra jednom od naprednijih metoda procjene muške plodnosti, osobito u situacijama kada uobičajeni nalazi ne objašnjavaju zašto trudnoća izostaje ili se ponavljaju spontani pobačaji.
Što zapravo znači “fragmentacija” DNA?
Svaki spermij nosi polovicu genetskog materijala budućeg djeteta. Taj je genetski zapis pohranjen u obliku DNA, koja mora ostati što bolje očuvana kako bi nakon oplodnje mogla sudjelovati u normalnom razvoju embrija.
Pojam fragmentacija DNA označava prisutnost pukotina ili oštećenja u lancima DNA unutar spermija. Takva oštećenja mogu biti manja ili opsežnija, a nastaju zbog različitih bioloških procesa tijekom stvaranja, sazrijevanja ili transporta spermija.
Važno je naglasiti da određena razina oštećenja postoji i kod potpuno zdravih muškaraca. Ljudski organizam posjeduje prirodne mehanizme koji popravljaju dio tih promjena, a i sama jajna stanica nakon oplodnje može ispraviti manji broj oštećenja DNA. Problem nastaje kada je fragmentacija izraženija ili kada sposobnost popravka više nije dovoljna.
Zašto običan spermiogram nije dovoljan?
Spermiogram je i dalje temeljna pretraga u procjeni muške plodnosti te pruža vrlo važne informacije o koncentraciji spermija, njihovoj pokretljivosti i morfologiji. Međutim, on ne daje podatke o kvaliteti genetskog materijala.
Zbog toga nije neuobičajeno da muškarac ima uredan spermiogram, a da se ipak suočava s problemima poput dugotrajnog izostanka trudnoće ili ponavljanih neuspjeha potpomognute oplodnje. Upravo je iz tog razloga posljednjih dvadesetak godina razvijen niz testova kojima se pokušava procijeniti integritet DNA spermija i utvrditi postoji li dodatni čimbenik koji nije vidljiv standardnim laboratorijskim analizama.
Istodobno, važno je naglasiti da uredan nalaz DNA fragmentacije ne jamči trudnoću, kao što ni povišena fragmentacija sama po sebi ne znači da muškarac ne može postati otac. Plodnost je rezultat složene interakcije ženskih i muških čimbenika, kvalitete embrija te brojnih drugih okolnosti koje jedan laboratorijski test ne može u potpunosti objasniti.
Znači li visoka DNA fragmentacija da je spermij “loš”?
Ne nužno.
Ovo je jedna od najčešćih zabluda s kojom se susreću parovi koji prvi put čuju za ovaj test.
DNA fragmentacija nije jednostavna podjela na „dobre” i „loše” spermije. Ovisno o korištenoj laboratorijskoj metodi, testovi procjenjuju udio spermija s oštećenjima DNA ili stupanj tih oštećenja. Rezultat se odnosi na analizirani uzorak sjemena i ne može sa sigurnošću predvidjeti sposobnost pojedinog spermija za oplodnju niti konačan ishod trudnoće.
Zbog toga muškarac s povišenom DNA fragmentacijom i dalje može imati velik broj potpuno funkcionalnih spermija sposobnih za oplodnju. S druge strane, muškarac s urednim nalazom može imati druge uzroke neplodnosti koji nisu povezani s integritetom DNA. Upravo zato rezultat ovog testa uvijek treba tumačiti zajedno s ostalim nalazima, a ne izolirano.
Što danas znamo o važnosti DNA fragmentacije?
Posljednjih petnaestak godina objavljeno je više stotina istraživanja koja su pokušala odgovoriti na pitanje koliko DNA fragmentacija doista utječe na prirodno začeće i uspješnost postupaka medicinski potpomognute oplodnje.
Danas znamo da postoji povezanost između povišene DNA fragmentacije i određenih ishoda, poput smanjene vjerojatnosti trudnoće ili povećanog rizika spontanog pobačaja u nekim skupinama pacijenata. Međutim, jednako tako znamo da rezultati istraživanja nisu uvijek bili jednoznačni te da međunarodne stručne smjernice ne preporučuju rutinsko određivanje DNA fragmentacije svim muškarcima koji se obrađuju zbog neplodnosti.
Upravo zato je važno razumjeti da DNA fragmentacija nije “novi spermiogram”, već dodatna dijagnostička metoda koja može biti korisna u pažljivo odabranim kliničkim situacijama. Kada i kome se preporučuje, što kažu najnovije smjernice te koliko ovaj test može promijeniti plan liječenja, obradit ćemo u nastavku članka.
2. Zašto dolazi do DNA fragmentacije spermija?
Iako se DNA fragmentacija često spominje kao jedan od mogućih uzroka muške neplodnosti, važno je razumjeti da ona nije bolest sama po sebi. Riječ je o procesu koji može nastati iz različitih razloga, a ponekad se određena razina fragmentacije nalazi i kod potpuno zdravih muškaraca.
Spermiji su među najspecijaliziranijim stanicama u ljudskom tijelu. Tijekom njihovog sazrijevanja genetski materijal prolazi kroz složen proces “pakiranja”, pri čemu se DNA kondenzira mnogo čvršće nego u većini drugih stanica organizma. Takva iznimno gusta organizacija štiti genetski materijal tijekom putovanja do jajne stanice, ali ako se u tom procesu dogodi poremećaj, DNA može postati osjetljivija na oštećenja.
Drugim riječima, DNA fragmentacija može nastati već tijekom stvaranja spermija u testisima, ali i kasnije, tijekom njihova sazrijevanja ili prolaska kroz muški reproduktivni sustav.
Oksidativni stres – jedan od glavnih uzroka oštećenja DNA
Oksidativni stres smatra se jednim od glavnih mehanizama koji mogu pridonijeti oštećenjima DNA spermija.
Oksidativni stres nastaje kada u organizmu postoji neravnoteža između slobodnih radikala (reaktivnih kisikovih spojeva) i antioksidativnih obrambenih mehanizama koji ih neutraliziraju. U umjerenim količinama slobodni radikali imaju važnu ulogu u normalnoj funkciji spermija, uključujući proces sazrijevanja i oplodnje. Problem nastaje kada ih ima previše.
Tada mogu oštetiti membrane spermija, mitohondrije i samu DNA, povećavajući rizik od njezina pucanja odnosno fragmentacije.
Upravo zato se danas smatra da je oksidativni stres jedan od najvažnijih čimbenika koji povezuje različite uzroke muške neplodnosti.
Što može povećati DNA fragmentaciju?
Na ovo pitanje ne postoji jedan odgovor. Brojni čimbenici mogu pridonijeti povećanju fragmentacije DNA, a kod mnogih muškaraca prisutno ih je nekoliko istodobno.
Najčešće se spominju:
- Varikokela
Proširene vene testisa jedan su od najbolje istraženih uzroka povećane DNA fragmentacije. Pretpostavlja se da povišena temperatura i poremećena mikrocirkulacija stvaraju uvjete za pojačan oksidativni stres.
Nekoliko sustavnih pregleda pokazalo je da se nakon kirurškog liječenja varikokele DNA fragmentacija kod dijela muškaraca može smanjiti.
- Dob muškarca
Iako muškarci stvaraju spermije tijekom cijelog života, kvaliteta genetskog materijala s godinama se može postupno mijenjati.
Starija dob povezana je s nešto većom učestalošću DNA oštećenja, iako taj odnos nije jednako izražen kod svih muškaraca.
- Pušenje
Cigarete povećavaju stvaranje slobodnih radikala i smanjuju antioksidativnu zaštitu organizma.
Brojna istraživanja pokazuju da pušači u prosjeku imaju višu razinu DNA fragmentacije u usporedbi s nepušačima.
- Prekomjerna tjelesna težina
Pretilost je povezana s kroničnom upalom, hormonalnim promjenama i povećanim oksidativnim stresom, što može negativno utjecati na kvalitetu spermija.
- Infekcije i upale
Infekcije reproduktivnog sustava mogu povećati broj leukocita u sjemenu, a oni stvaraju velike količine slobodnih radikala koji dodatno oštećuju DNA spermija.
- Povišena temperatura testisa
Često izlaganje visokim temperaturama (primjerice kod određenih zanimanja ili dugotrajne izloženosti toplini) također se povezuje s povećanom fragmentacijom, iako je stvarni doprinos svakog pojedinog čimbenika teško precizno odrediti.
- Način života
Pretjerana konzumacija alkohola, kronični stres, manjak sna, sjedilački način života i loša prehrana također se dovode u vezu s povećanim oksidativnim stresom. Međutim, njihova individualna uloga razlikuje se od osobe do osobe i nije uvijek moguće dokazati izravnu uzročno-posljedičnu vezu.
Može li DNA fragmentacija varirati tijekom vremena?
Da – i upravo je to jedna od najvažnijih stvari koju parovi trebaju znati.
Za razliku od genetskih bolesti ili trajnih poremećaja, DNA fragmentacija nije nepromjenjiva vrijednost. Ona može varirati tijekom vremena, ovisno o brojnim čimbenicima poput bolesti, povišene temperature, infekcije, životnih navika ili razdoblja apstinencije prije davanja uzorka.
Budući da stvaranje i sazrijevanje spermija traje približno dva do tri mjeseca, učinci promjena životnih navika ili liječenja određenih zdravstvenih stanja na kvalitetu spermija mogu postati vidljivi tek nakon određenog vremena. Zato jedan nalaz DNA fragmentacije predstavlja uvid u stanje analiziranog uzorka u trenutku testiranja, a ne nužno trajnu karakteristiku muškarčeve plodnosti.
To je ujedno razlog zbog kojeg liječnici rezultat ovog testa uvijek promatraju zajedno s ostalim nalazima i kliničkom slikom, a ne kao izoliranu informaciju.
Znači li visoka DNA fragmentacija da će IVF biti neuspješan?
Ne.
I ovo je možda najvažnija poruka cijelog poglavlja.
Povišena DNA fragmentacija može biti jedan od čimbenika koji utječu na uspješnost začeća, ali ona nije jedini niti presudni čimbenik. Na ishod liječenja utječu i dob žene, kvaliteta jajnih stanica, kvaliteta embrija, stanje endometrija, laboratorijski uvjeti i brojni drugi biološki procesi.
Zbog toga muškarci s povišenom DNA fragmentacijom mogu postati očevi – prirodnim putem ili uz pomoć postupaka medicinski potpomognute oplodnje – dok se s druge strane neuspjeh liječenja ne može objasniti samo jednim laboratorijskim nalazom.
Upravo zato međunarodne smjernice danas naglašavaju da se DNA fragmentacija ne smije promatrati izolirano, nego kao dio šire procjene para koji se liječi zbog neplodnosti.
3. Kada DNA fragmentacija spermija ima smisla, a kada nije rutinski potrebna?
Posljednjih godina DNA fragmentacija spermija postala je jedan od najčešće spominjanih dodatnih testova u obradi muške neplodnosti. Zbog toga mnogi parovi koji započinju liječenje potpomognutom oplodnjom imaju dojam da bi ovaj test trebao biti dio standardne obrade.
Međutim, međunarodne stručne smjernice govore nešto nijansiraniju priču.
Iako brojna istraživanja potvrđuju da DNA fragmentacija može biti povezana s određenim reproduktivnim ishodima, vodeća stručna društva danas ne preporučuju rutinsko testiranje svih muškaraca koji se obrađuju zbog neplodnosti.
Drugim riječima, riječ je o dodatnoj dijagnostičkoj metodi koja može biti korisna u određenim kliničkim situacijama, ali nije pretraga koju bi svaki par trebao napraviti.
Što preporučuju međunarodne smjernice?
- Američko društvo za reproduktivnu medicinu (ASRM) i Američko urološko društvo (AUA)
Prema zajedničkim smjernicama AUA/ASRM-a, ažuriranima 2024. godine, testiranje DNA fragmentacije spermija ne preporučuje se kao rutinska pretraga tijekom početne obrade neplodnosti.
Razlog je nedostatak dovoljno kvalitetnih dokaza da rutinsko testiranje poboljšava reproduktivne ishode ili mijenja način liječenja većine parova.
Međutim, test može biti koristan u odabranim kliničkim situacijama, osobito kod ponavljanih spontanih pobačaja i nakon ponovljenih neuspjeha postupaka medicinski potpomognute oplodnje.
Dodatno, ASRM je 2026. godine objavio ažurirano stručno mišljenje o ponavljanim gubicima trudnoće. Prema tom dokumentu, testiranje DNA fragmentacije može se razmotriti kod parova s ponavljanim spontanim pobačajima nepoznatog uzroka ili kada su ponavljani gubici trudnoće praćeni neplodnošću.
Ipak, ASRM naglašava da još uvijek nema dovoljno kvalitetnih kontroliranih istraživanja koja bi potvrdila da liječenje povišene DNA fragmentacije smanjuje rizik ponavljanih spontanih pobačaja.
2. Europsko urološko društvo (EAU)
Europsko urološko društvo u smjernicama za 2026. godinu zauzima nešto odlučniji pristup.
EAU daje snažnu preporuku za testiranje DNA fragmentacije spermija u obradi parova s ponavljanim gubicima trudnoće nakon prirodnog začeća, nakon neuspješnih postupaka medicinski potpomognute oplodnje te kod muškaraca s neobjašnjenom neplodnošću.
Time EAU prepoznaje DNA fragmentaciju kao potencijalno važan dodatni dijagnostički pokazatelj u odabranim slučajevima.
Međutim, ni takva preporuka ne znači da test treba provoditi svakom muškarcu koji se obrađuje zbog neplodnosti. Rezultat je potrebno tumačiti u kontekstu drugih nalaza i reproduktivne anamneze para.
3. Europsko društvo za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE)
ESHRE razlikuje preporuke prema razlogu zbog kojeg par prolazi obradu.
U smjernicama za ponavljane gubitke trudnoće, ažuriranima 2022. godine, navodi se da se testiranje DNA fragmentacije spermija može razmotriti u dijagnostičke svrhe.
S druge strane, u smjernicama za neobjašnjenu neplodnost iz 2023. godine ESHRE ne preporučuje testiranje DNA fragmentacije kada je standardni spermiogram uredan prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Ova razlika pokazuje zašto je pri donošenju odluke o testiranju važno uzeti u obzir cjelokupnu kliničku sliku, a ne samo činjenicu da trudnoća izostaje.
Što to znači za pacijente?
Međunarodne smjernice nisu potpuno usklađene oko svih indikacija za testiranje DNA fragmentacije spermija. Ipak, zajedničko im je da test ne smatraju zamjenom za spermiogram niti pretragom koju svaki par treba automatski napraviti.
Najveću potencijalnu vrijednost ima kada postoji jasno kliničko pitanje i kada bi rezultat mogao pridonijeti odluci o daljnjoj dijagnostici ili liječenju.
Zašto se preporuke razlikuju od onoga što često čitamo na internetu?
Na internetu se DNA fragmentacija često prikazuje kao test koji može objasniti gotovo svaki neuspjeh trudnoće ili IVF postupka.
Stvarnost je ipak složenija.
Brojne studije pokazale su povezanost između povišene DNA fragmentacije i određenih nepovoljnih reproduktivnih ishoda. Međutim, jednako tako postoje istraživanja koja nisu pronašla jasnu povezanost ili su pokazala da rezultat testa nije promijenio konačan ishod liječenja.
Jedan od razloga za takve razlike jest činjenica da se u različitim istraživanjima koriste različite metode mjerenja DNA fragmentacije, različite granične vrijednosti te različite skupine pacijenata. Zbog toga usporedba rezultata nije uvijek jednostavna.
Drugim riječima, pitanje više nije postoji li povezanost između DNA fragmentacije i plodnosti – nego koliko je ta povezanost klinički važna za pojedinog pacijenta.
U kojim situacijama liječnik može preporučiti test?
Iako test nije dio rutinske obrade, postoje situacije u kojima može pružiti dodatne informacije i pomoći u donošenju odluka.
Primjeri uključuju:
- ponavljane spontane pobačaje bez jasnog uzroka
- neobjašnjenu neplodnost uz uredan spermiogram
- ponovljene neuspjele IVF ili ICSI postupke
- izraženu varikokelu
- procjenu učinka liječenja varikokele
- određene slučajeve kada postoji sumnja na izražen oksidativni stres ili druge čimbenike koji mogu oštetiti DNA spermija.
Važno je naglasiti da nisu sve navedene situacije jednako snažno potkrijepljene znanstvenim dokazima te da se preporuke međunarodnih stručnih društava razlikuju. Posebno je važno razlikovati neobjašnjenu neplodnost od ponavljanih spontanih pobačaja ili neuspješnih postupaka medicinski potpomognute oplodnje. Odluku o testiranju zato treba donijeti individualno, nakon procjene specijalista reproduktivne medicine ili androloga, uzimajući u obzir može li rezultat utjecati na daljnju dijagnostiku ili liječenje.
Zašto rezultat testa ne mijenja uvijek plan liječenja?
Ako rezultat testa neće promijeniti način liječenja, postavlja se pitanje koliku će stvarnu korist imati njegovo određivanje.
Primjerice, kod para koji već ispunjava kriterije za IVF ili ICSI, nalaz povišene DNA fragmentacije neće nužno promijeniti odabranu metodu liječenja. U drugim slučajevima liječnik će možda preporučiti liječenje varikokele, promjene životnih navika ili dodatnu obradu prije donošenja konačne odluke.
Upravo zato međunarodne smjernice naglašavaju da se vrijednost DNA fragmentacije ne procjenjuje prema tome koliko je test “zanimljiv”, nego prema tome hoće li njegov rezultat promijeniti kliničku odluku. Ako odgovor na to pitanje glasi “ne”, rutinsko testiranje često nema opravdanje.
4. Može li se DNA fragmentacija spermija smanjiti?
Jedno od najčešćih pitanja koje muškarci postavljaju nakon što dobiju nalaz povišene DNA fragmentacije jest može li se on poboljšati.
Odgovor nije jednostavan.
Za razliku od genetskih bolesti, DNA fragmentacija nije trajno stanje. Budući da se spermiji neprestano stvaraju, njihov se genetski integritet može mijenjati tijekom vremena. To znači da će kod nekih muškaraca uklanjanje uzroka oštećenja dovesti do poboljšanja nalaza, dok kod drugih promjene mogu biti vrlo male ili ih uopće neće biti.
Drugim riječima, cilj nije “liječiti broj na nalazu”, nego pokušati smanjiti čimbenike koji mogu oštećivati DNA spermija.
Prvi korak nije suplement, nego traženje uzroka
Prije nego što se razmišlja o dodacima prehrani ili drugim intervencijama, važno je pokušati odgovoriti na jedno pitanje:
Zašto je DNA fragmentacija povišena?
Ako je prisutna varikokela, neliječena infekcija, izražen oksidativni stres ili drugi poznati čimbenici rizika, upravo njihovo liječenje može imati najveći učinak na kvalitetu spermija.
Zbog toga međunarodne smjernice naglašavaju da rezultat DNA fragmentacije ne treba promatrati izolirano, nego kao dio cjelokupne procjene muške plodnosti.
- Varikokela – kada kirurško liječenje može pomoći?
Varikokela, odnosno proširenje vena u području testisa, jedan je od poznatih čimbenika povezanih s povećanom DNA fragmentacijom spermija.
Sustavni pregledi i meta-analize pokazali su da kirurško liječenje klinički značajne varikokele kod dijela muškaraca može smanjiti DNA fragmentaciju i poboljšati određene parametre spermiograma.
Međutim, poboljšanje laboratorijskog nalaza ne znači automatski i veću vjerojatnost trudnoće ili rođenja djeteta. Iako neka istraživanja pokazuju povoljnije reproduktivne ishode nakon operacije, kvaliteta dokaza nije jednaka za sve skupine pacijenata.
Prema smjernicama Europskog urološkog društva (EAU) iz 2026. godine, operacija varikokele može se razmotriti kod muškaraca s povišenom DNA fragmentacijom, osobito ako postoji neobjašnjena neplodnost ili prethodni neuspjesi postupaka medicinski potpomognute oplodnje.
Odluka o operaciji treba se temeljiti na cjelokupnom androloškom nalazu, reproduktivnoj anamnezi para te procjeni mogućih koristi i rizika, a ne isključivo na vrijednosti DNA fragmentacije.
- Što je s antioksidansima?
Antioksidansi su vjerojatno najčešće spominjana terapija kada se govori o DNA fragmentaciji spermija.
Razlog je jednostavan – oksidativni stres smatra se jednim od glavnih uzroka oštećenja DNA, pa je logično pretpostaviti da bi smanjenje oksidativnog stresa moglo pomoći.
Međutim, upravo ovdje treba biti posebno oprezan.
Iako su pojedina istraživanja pokazala poboljšanje DNA fragmentacije nakon primjene antioksidansa, rezultati nisu uvijek bili dosljedni. Razlikuju se korišteni pripravci, doze, trajanje terapije i skupine ispitanika, zbog čega nije moguće zaključiti da postoji jedan antioksidans ili jedna kombinacija koja dokazano pomaže svim muškarcima.
Zbog toga međunarodne smjernice za sada ne preporučuju rutinsko uzimanje antioksidansa svim muškarcima s povišenom DNA fragmentacijom, nego odluku o terapiji treba donijeti individualno.
- Koliko način života može pomoći?
Promjene životnih navika često su prvi korak koji liječnici preporučuju.
Iako nije moguće jamčiti da će same po sebi normalizirati DNA fragmentaciju, postoje brojni razlozi zbog kojih mogu imati pozitivan učinak na reproduktivno zdravlje.
Najčešće preporuke uključuju:
- prestanak pušenja
- umjerenu tjelesnu aktivnost
- održavanje zdrave tjelesne težine
- ograničavanje prekomjernog unosa alkohola
- dovoljno sna
- liječenje kroničnih bolesti poput dijabetesa
- izbjegavanje izlaganja povišenim temperaturama testisa kada je to moguće.
Važno je pritom imati realna očekivanja. Ove promjene ne djeluju preko noći. Budući da razvoj novih spermija traje približno tri mjeseca, eventualna poboljšanja nalaza obično se mogu očekivati tek nakon tog razdoblja.
- Treba li ponoviti test?
Budući da DNA fragmentacija može varirati tijekom vremena, u nekim situacijama liječnik može preporučiti ponavljanje testa, osobito nakon liječenja varikokele, promjene životnih navika ili druge ciljane terapije.
Međutim, ni ponavljanje testa nema smisla ako njegov rezultat neće utjecati na daljnje liječenje. Upravo zato odluku o kontrolnom testiranju uvijek treba donositi individualno, u dogovoru sa specijalistom.
- Postoje li situacije u kojima se DNA fragmentacija neće značajno promijeniti?
Da.
Kod nekih muškaraca, unatoč liječenju i promjenama načina života, DNA fragmentacija može ostati povišena.
Razlozi za to nisu uvijek potpuno jasni. Vjerojatno se radi o kombinaciji genetskih čimbenika, dobi, kroničnih bolesti i drugih bioloških procesa koje još uvijek ne razumijemo u potpunosti.
U takvim situacijama cilj nije beskonačno ponavljati testove ili mijenjati terapije, nego zajedno s liječnikom procijeniti koji je najbolji put prema trudnoći.
Što je najvažnije zapamtiti?
Možda najveća pogreška koju možemo napraviti jest vjerovati da postoji jedan dodatak prehrani, jedan lijek ili jedna promjena životnog stila koja će riješiti problem DNA fragmentacije.
Znanost za sada ne potvrđuje takav pristup.
Ono što znamo jest da je DNA fragmentacija samo jedan dio mnogo složenije slike muške plodnosti. Kod nekih muškaraca njezino smanjenje može biti važno, dok kod drugih neće promijeniti konačan ishod liječenja.
Upravo zato suvremena reproduktivna medicina sve više naglašava individualizirani pristup – liječenje stvarnog uzroka kada ga je moguće pronaći, umjesto pokušaja “popravljanja” jednog laboratorijskog nalaza.
5. Što kažu najnovija istraživanja? Utječe li DNA fragmentacija doista na uspješnost IVF-a?
Posljednjih dvadesetak godina objavljeno je više stotina istraživanja koja su pokušala odgovoriti na jedno naizgled jednostavno pitanje: utječe li povećana DNA fragmentacija spermija na uspješnost potpomognute oplodnje?
Na prvi pogled odgovor bi mogao biti “da”. Međutim, kada se detaljnije analiziraju najkvalitetniji znanstveni dokazi, slika postaje znatno složenija.
Upravo je to razlog zbog kojeg međunarodne smjernice još uvijek ne preporučuju rutinsko određivanje DNA fragmentacije svim muškarcima koji se liječe zbog neplodnosti.
Drugim riječima, pitanje više nije postoji li povezanost, nego koliko je ona klinički važna i može li rezultat testa promijeniti liječenje pojedinog para.
Što pokazuje najnovija umbrella meta-analiza?
Početkom siječnja 2026. godine u časopisu European Journal of Medical Research objavljena je umbrella meta-analiza istraživača Wan i suradnika, koja je obuhvatila osam prethodno objavljenih meta-analiza s podacima iz više od 25.000 ciklusa medicinski potpomognute oplodnje.
Za razliku od pojedinačnih istraživanja, umbrella meta-analiza objedinjuje i kritički procjenjuje rezultate već provedenih sustavnih pregleda i meta-analiza. Takav pristup omogućuje širi uvid u dostupne znanstvene dokaze i njihovu međusobnu dosljednost.
Međutim, važno je naglasiti da sama vrsta istraživanja ne jamči visoku pouzdanost zaključaka. Autori su ukupnu sigurnost dokaza ocijenili niskom zbog metodoloških ograničenja, razlika između istraživanja i nepreciznosti pojedinih rezultata. Stoga nalazi upućuju na moguće klinički važne povezanosti, ali ne omogućuju pouzdano predviđanje ishoda liječenja pojedinog para.
Analiza je izdvojila nekoliko važnih zaključaka o povezanosti DNA fragmentacije s uspješnošću IVF-a i ICSI-ja, rizikom gubitka trudnoće te stopama živorođenja.
- IVF
Kod klasičnog IVF-a povećana DNA fragmentacija bila je povezana s manjom vjerojatnošću ostvarivanja kliničke trudnoće.
Drugim riječima, parovi kod kojih je muškarac imao višu razinu DNA fragmentacije u prosjeku su imali nešto nižu stopu uspješnih trudnoća nakon IVF-a.
Međutim, važno je naglasiti da se radi o statističkoj povezanosti, a ne o pravilu koje vrijedi za svakog pojedinog pacijenta. Mnogi muškarci s povišenom DNA fragmentacijom uspješno postanu očevi, dok neki s urednim nalazom i dalje imaju poteškoća sa začećem.
- ICSI
Kada je riječ o ICSI postupku, rezultati su mnogo zanimljiviji.
Budući da embriolog odabire pojedinačni spermij za oplodnju jajne stanice, dugo se pretpostavljalo da bi ICSI mogao u potpunosti “zaobići” problem povećane DNA fragmentacije.
Međutim, najnovija analiza pokazuje da je učinak DNA fragmentacije na uspješnost ICSI-ja znatno slabiji nego kod klasičnog IVF-a, ali nije potpuno nestao.
Drugim riječima, ICSI može smanjiti utjecaj nekih muških čimbenika, ali ne može “popraviti” genetski materijal spermija ako je on već oštećen.
- Rizik spontanog pobačaja
Jedan od važnijih nalaza umbrella meta-analize iz 2026. godine odnosi se na povezanost povišene DNA fragmentacije spermija s rizikom spontanog pobačaja nakon postupaka medicinski potpomognute oplodnje.
Istraživači su utvrdili statistički značajnu povezanost između povišene DNA fragmentacije i većeg rizika gubitka trudnoće nakon ICSI postupka. Međutim, kod klasičnog IVF-a takva povezanost nije bila statistički značajna.
Važno je naglasiti da se ovaj dio analize temeljio na samo dvije meta-analize te da je ukupna sigurnost dokaza ocijenjena niskom. Rezultati zato upućuju na moguću klinički važnu povezanost, ali ne dokazuju da povišena DNA fragmentacija izravno uzrokuje spontani pobačaj niti omogućuju pouzdano predviđanje ishoda pojedine trudnoće.
Pretpostavlja se da embrij može nastati i razvijati se tijekom prvih dana unatoč određenim oštećenjima DNA spermija, ali kada su ta oštećenja izraženija, ona mogu utjecati na daljnji razvoj trudnoće.
Ipak, ni ovdje nije riječ o apsolutnom pravilu. Pobačaji su složen događaj na koji utječu brojni čimbenici, uključujući dob žene, kromosomske abnormalnosti embrija, stanje maternice i opće zdravstveno stanje oba partnera. DNA fragmentacija predstavlja samo jedan dio te složene slagalice.
- A što je s najvažnijim ishodom – živorođenim djetetom?
Možda će mnoge iznenaditi činjenica da upravo ovdje znanstveni dokazi postaju najmanje sigurni.
Iako postoje istraživanja koja pokazuju povezanost između povišene DNA fragmentacije i nižih stopa živorođene djece, ukupni dokazi još uvijek nisu dovoljno čvrsti da bi se moglo zaključiti kako DNA fragmentacija pouzdano predviđa konačni ishod liječenja.
To je jedan od glavnih razloga zbog kojih međunarodne smjernice i dalje zauzimaju oprezan stav prema rutinskom testiranju svih muškaraca.
Zašto se istraživanja često ne slažu?
Ovo je pitanje koje zbunjuje i pacijente i liječnike.
Kako je moguće da jedna studija pokazuje jasnu povezanost, a druga ne?
Odgovor je jednostavan – zapravo se ne uspoređuju uvijek iste stvari.
Različita istraživanja koriste različite metode određivanja DNA fragmentacije (TUNEL, SCSA, SCD/Halo ili Comet test), različite granične vrijednosti, različite skupine pacijenata te različite ishode koje prate. Neka istraživanja promatraju stopu oplodnje, druga kvalitetu embrija, treća kliničku trudnoću, a četvrta živorođenu djecu.
Kada se svi ti rezultati stave zajedno, nije iznenađujuće da zaključci nisu uvijek potpuno jednaki. Upravo zato se najveća težina danas daje sustavnim pregledima i meta-analizama koje pokušavaju objediniti rezultate više pojedinačnih istraživanja.
Može li DNA fragmentacija pouzdano predvidjeti ishod trudnoće?
Važan doprinos razumijevanju ove teme donio je i sustavni pregled s meta-analizom istraživača Vitthale i suradnika, objavljen u veljači 2026. godine u časopisu Human Fertility.
Istraživanje je obuhvatilo 52 studije s ukupno 19.930 ispitanika, a cilj mu je bio procijeniti koliko testovi DNA fragmentacije spermija mogu pouzdano predvidjeti ostvarivanje trudnoće i rizik spontanog pobačaja, kako kod prirodnog začeća tako i tijekom postupaka medicinski potpomognute oplodnje.
Rezultati su pokazali da povišena DNA fragmentacija može biti povezana s nepovoljnijim reproduktivnim ishodima, ali je njezina sposobnost predviđanja trudnoće ili spontanog pobačaja kod pojedinog para ograničena. Značajne razlike među istraživanjima, korištenim metodama i graničnim vrijednostima dodatno otežavaju pouzdano tumačenje rezultata.
Drugim riječima, test može pružiti dodatne informacije o muškom reproduktivnom zdravlju, ali sam po sebi nije dovoljno precizan da bi pouzdano predvidio hoće li liječenje završiti uspješnom trudnoćom.
Autori zaključuju da DNA fragmentaciju ne bi trebalo koristiti kao samostalan test za predviđanje reproduktivnih ishoda. Njezina klinička vrijednost ovisi o konkretnim okolnostima para, a za širu rutinsku primjenu potrebna su dodatna kvalitetna istraživanja.
Što sve to znači za parove koji prolaze IVF?
Najvažnija poruka nije da je DNA fragmentacija nevažna.
Ali nije ni da ona određuje sudbinu svakog IVF postupka.
Najnoviji znanstveni dokazi pokazuju da povećana DNA fragmentacija može biti jedan od čimbenika koji utječu na uspješnost liječenja, osobito kod klasičnog IVF-a i rizika spontanog pobačaja. Međutim, ona predstavlja samo jedan dio mnogo složenije slike u kojoj važnu ulogu imaju dob žene, kvaliteta jajnih stanica, razvoj embrija, stanje endometrija i brojni drugi čimbenici.
Zbog toga rezultat DNA fragmentacije nikada ne treba promatrati izolirano niti donositi zaključke o izgledima za trudnoću na temelju samo jednog laboratorijskog nalaza. Upravo je individualna procjena para ono na čemu se temelji suvremena reproduktivna medicina.
6. Kako izgleda testiranje DNA fragmentacije spermija i zašto različiti testovi mogu dati različite rezultate?
Za razliku od klasičnog spermiograma, kojim se procjenjuju broj spermija, njihova pokretljivost i izgled, testovi DNA fragmentacije pokušavaju odgovoriti na jedno sasvim drugo pitanje – koliko je genetski materijal unutar spermija očuvan.
Na prvi pogled moglo bi se činiti da postoji jedan standardni test za DNA fragmentaciju. Međutim, stvarnost je nešto složenija.
Danas postoji nekoliko različitih laboratorijskih metoda koje procjenjuju oštećenje DNA spermija, a svaka od njih koristi drugačiji princip analize. Upravo zbog toga rezultati dobiveni u različitim laboratorijima nisu uvijek potpuno usporedivi.
To je ujedno jedan od razloga zbog kojih međunarodne smjernice upozoravaju da rezultate uvijek treba tumačiti u kontekstu korištene metode i kliničke slike pacijenta.
Treba li ponavljati test?
Budući da DNA fragmentacija nije trajna vrijednost, u nekim situacijama liječnik može preporučiti ponavljanje analize.
To osobito vrijedi nakon:
- liječenja varikokele
- promjene životnih navika
- liječenja infekcije
- ili druge ciljane terapije.
Ipak, ponavljanje testa ima smisla samo ako će njegov rezultat pomoći u donošenju daljnjih odluka o liječenju.
Često postavljana pitanja (FAQ)
- Što je normalna vrijednost DNA fragmentacije spermija?
Ne postoji jedna univerzalna granična vrijednost DNA fragmentacije spermija koja vrijedi za sve laboratorijske metode.
Rezultat se često izražava kao postotak, no njegovo značenje ovisi o korištenom testu. Različite laboratorijske metode mogu imati različite granične vrijednosti, zbog čega se nalazi ne mogu uvijek izravno uspoređivati.
Povišena DNA fragmentacija ne znači automatski da se ne može ostvariti trudnoća. Rezultat je potrebno tumačiti zajedno sa spermiogramom, ostalim nalazima i reproduktivnom anamnezom para.
- Može li muškarac s povišenom DNA fragmentacijom prirodno postati otac?
Da.
Povišena DNA fragmentacija ne znači da prirodna trudnoća nije moguća.
Mnogi muškarci s povišenim vrijednostima uspješno ostvare trudnoću prirodnim putem ili uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje. DNA fragmentacija predstavlja samo jedan od brojnih čimbenika koji mogu utjecati na plodnost.
- Je li DNA fragmentacija isto što i spermiogram?
Ne.
Spermiogram procjenjuje broj spermija, njihovu pokretljivost i morfologiju.
DNA fragmentacija procjenjuje kvalitetu genetskog materijala unutar spermija.
Zbog toga muškarac može imati uredan spermiogram, ali povišenu DNA fragmentaciju ili obrnuto.
- Kada liječnici preporučuju test DNA fragmentacije?
Testiranje DNA fragmentacije spermija najčešće se razmatra kod ponavljanih spontanih pobačaja, nakon neuspješnih postupaka medicinski potpomognute oplodnje te u određenim slučajevima neobjašnjene muške neplodnosti.
Međutim, međunarodne smjernice razlikuju se prema indikacijama za testiranje. Europsko urološko društvo (EAU) daje snažnije preporuke za odabrane skupine pacijenata, dok AUA/ASRM ne preporučuju test u početnoj obradi neplodnosti, a ESHRE ne preporučuje njegovo rutinsko određivanje kod neobjašnjene neplodnosti uz uredan spermiogram.
Odluka o testiranju treba biti individualna i temeljiti se na procjeni specijalista reproduktivne medicine ili androloga.
- Treba li svaki muškarac prije IVF-a napraviti DNA fragmentaciju?
Ne.
Prema trenutačnim međunarodnim smjernicama, DNA fragmentacija nije dio standardne obrade svih muškaraca prije IVF-a.
Test se preporučuje selektivno, kada postoji jasno medicinsko opravdanje.
- Može li se DNA fragmentacija popraviti?
Kod nekih muškaraca može.
Ako je uzrok povezan s varikokelom, infekcijom, pušenjem ili drugim promjenjivim čimbenicima, liječenje ili promjene životnih navika mogu dovesti do poboljšanja nalaza.
Međutim, ne postoji terapija koja će sigurno smanjiti DNA fragmentaciju kod svih muškaraca.
- Koliko vremena treba da se DNA fragmentacija poboljša?
Ako do poboljšanja dođe, ono se obično ne očekuje odmah.
Budući da razvoj novih spermija traje približno 2,5 do 3 mjeseca, učinak promjena životnog stila ili liječenja najčešće se procjenjuje tek nakon tog razdoblja.
- Jesu li antioksidansi dokazano učinkoviti?
Ne postoji jednoznačan odgovor.
Pojedina istraživanja pokazala su korist kod određenih muškaraca, dok druga nisu pronašla značajnu razliku.
Zbog toga međunarodne smjernice ne preporučuju rutinsku primjenu antioksidansa svim muškarcima s povišenom DNA fragmentacijom.
- Može li ICSI zaobići problem DNA fragmentacije?
ICSI može omogućiti oplodnju u situacijama kada postoje određeni poremećaji kvalitete spermija, ali ne može popraviti već postojeća oštećenja njihove DNA.
Tijekom ICSI postupka embriolog odabire pojedinačni spermij za unos u jajnu stanicu, no njegov izgled i pokretljivost ne omogućuju pouzdanu procjenu integriteta DNA.
Zbog toga ICSI nije jamstvo da povišena DNA fragmentacija neće utjecati na daljnji razvoj embrija ili ishod trudnoće. Ipak, povišena fragmentacija ne znači da ICSI postupak neće biti uspješan.
- Znači li povišena DNA fragmentacija da će IVF sigurno biti neuspješan?
Ne.
Najnovija istraživanja pokazuju da može postojati povezanost između povišene DNA fragmentacije i niže stope kliničkih trudnoća ili većeg rizika spontanog pobačaja, ali rezultat testa sam po sebi ne može predvidjeti ishod liječenja pojedinog para.
- Može li stres povećati DNA fragmentaciju?
Kronični stres može pridonijeti povećanom oksidativnom stresu u organizmu, što se smatra jednim od mogućih mehanizama nastanka DNA fragmentacije.
Ipak, teško je dokazati da je upravo stres jedini uzrok povišenog nalaza jer na kvalitetu spermija istodobno utječu brojni drugi čimbenici.
- Utječe li pušenje na DNA fragmentaciju?
Da.
Pušenje je jedan od najbolje dokumentiranih čimbenika povezanih s povećanim oksidativnim stresom i višom razinom DNA fragmentacije spermija.
Prestanak pušenja koristan je ne samo za opće zdravlje nego i za reproduktivnu funkciju.
- Može li visoka temperatura utjecati na nalaz?
Može.
Povišena tjelesna temperatura tijekom bolesti, ali i dugotrajna izloženost toplini može privremeno utjecati na kvalitetu spermija.
Zbog toga liječnik ponekad preporučuje odgoditi testiranje nekoliko mjeseci nakon ozbiljnije bolesti praćene visokom temperaturom.
- Je li DNA fragmentacija nasljedna?
Povišena DNA fragmentacija spermija nije sama po sebi nasljedna bolest niti znači da će dijete naslijediti genetski poremećaj.
Oštećenja DNA spermija mogu nastati zbog različitih čimbenika, uključujući oksidativni stres, životne navike, upalne procese i određena zdravstvena stanja. Međutim, i pojedini genetski čimbenici mogu utjecati na osjetljivost spermija na oštećenja DNA.
Zato sam nalaz povišene fragmentacije nije dovoljan za procjenu rizika nasljednih bolesti kod budućeg djeteta.
- Koliko često treba ponavljati test?
Ne postoji univerzalno pravilo.
Kontrolno testiranje ima smisla ako je provedeno liječenje ili promjena koja bi mogla utjecati na kvalitetu spermija te ako će rezultat pomoći u donošenju daljnjih odluka o liječenju.
- Radi li se DNA fragmentacija u Hrvatskoj?
Da.
Test je dostupan u pojedinim privatnim laboratorijima i centrima za medicinski potpomognutu oplodnju.
Ako razmišljate o testiranju, najbolje je prethodno razgovarati sa svojim liječnikom kako biste procijenili može li rezultat doista biti koristan u vašoj situaciji.
Napomena: Dostupnost metoda (TUNEL, SCSA, SCD/Halo i drugih) može se razlikovati među ustanovama.
- Koji liječnik preporučuje DNA fragmentaciju?
Najčešće je riječ o specijalistu reproduktivne medicine, andrologu ili urologu koji se bavi muškom neplodnošću.
Odluka o testiranju uvijek bi trebala biti dio cjelokupne obrade para.
- Je li potreban poseban način pripreme za test?
Priprema je slična kao za spermiogram.
Najčešće se preporučuje spolna apstinencija od 2 do 7 dana te pridržavanje uputa laboratorija u kojem će se analiza provesti.
- Je li jedan nalaz dovoljan?
Ne uvijek.
Budući da se DNA fragmentacija može mijenjati tijekom vremena, liječnik u određenim situacijama može preporučiti ponavljanje analize.
Važno je, međutim, da postoji jasan razlog za ponovno testiranje i da rezultat može utjecati na daljnje liječenje.
- Je li DNA fragmentacija budućnost procjene muške plodnosti?
Vjerojatno će imati sve važniju ulogu, ali trenutačno nije zamjena za spermiogram niti univerzalni test za sve muškarce.
Kako se budu objavljivala nova istraživanja i razvijale standardizirane metode određivanja, moguće je da će se i preporuke međunarodnih stručnih društava mijenjati.
Zaključak
DNA fragmentacija spermija važan je pokazatelj integriteta genetskog materijala spermija koji standardni spermiogram ne može procijeniti.
Znanstvena istraživanja pokazuju da povišena fragmentacija može biti povezana s određenim nepovoljnim reproduktivnim ishodima, uključujući nižu vjerojatnost trudnoće u nekim postupcima medicinski potpomognute oplodnje te povećan rizik spontanog pobačaja.
Međutim, rezultati dosadašnjih istraživanja nisu potpuno jednoznačni, a sigurnost dijela dokaza i dalje je ograničena. Zato se DNA fragmentacija ne može koristiti kao samostalan pokazatelj muške plodnosti niti kao pouzdan prediktor uspjeha IVF ili ICSI postupka.
Međunarodne smjernice razlikuju se u preporukama za testiranje, ali ističu važnost cjelovite procjene para i individualnog pristupa liječenju. Cilj nije napraviti što više pretraga, nego odabrati one koje mogu pružiti korisne informacije i utjecati na daljnje medicinske odluke.
Ako razmišljate o testiranju DNA fragmentacije spermija ili ste već dobili povišen nalaz, razgovarajte sa specijalistom reproduktivne medicine ili andrologom. Tek u kontekstu spermiograma, reproduktivne anamneze, dobi oba partnera i ostalih nalaza moguće je procijeniti stvarnu vrijednost ove pretrage.
Najvažnije je zapamtiti: povišena DNA fragmentacija ne znači da trudnoća nije moguća, ali u određenim situacijama može pružiti korisne dodatne informacije za planiranje daljnjeg liječenja.
Znanstveni izvori i literatura
Članak se temelji na međunarodnim stručnim smjernicama, sustavnim pregledima i znanstvenim istraživanjima o DNA fragmentaciji spermija i njezinoj ulozi u reproduktivnoj medicini.
- AUA/ASRM (2024.) – Diagnosis and Treatment of Infertility in Men: AUA/ASRM Guideline. Službene smjernice
- European Association of Urology – EAU (2026.) – Guidelines on Sexual and Reproductive Health: Male Infertility. Službene smjernice
- American Society for Reproductive Medicine – ASRM (2026.) – Recurrent Pregnancy Loss: A Committee Opinion. Fertility and Sterility, 125, 1023–1041. Službeni dokument
- ESHRE Guideline Group (2023.) – ESHRE Guideline: Recurrent Pregnancy Loss – An Update in 2022. Human Reproduction Open. DOI: 10.1093/hropen/hoad002. Znanstveni rad
- ESHRE Guideline Group (2023.) – Evidence-based Guideline: Unexplained Infertility. Human Reproduction, 38(10), 1881–1890. DOI: 10.1093/humrep/dead150. Znanstveni rad
- Wan B. i sur. (2026.) – Sperm DNA Fragmentation and Assisted Reproduction: An Umbrella Meta-analysis. European Journal of Medical Research, 31, 218. DOI: 10.1186/s40001-025-03801-y. Znanstveni rad
- Vitthala S. i sur. (2026.) – Value of Sperm DNA Fragmentation (SDF) in Predicting Reproductive Outcomes – A Systematic Review and Meta-analysis. Human Fertility, 29(1). DOI: 10.1080/14647273.2026.2618228. Znanstveni rad
- Cannarella R. i sur. (2024.) – Effects of Varicocele Repair on Sperm DNA Fragmentation and Seminal Malondialdehyde Levels in Infertile Men with Clinical Varicocele: A Systematic Review and Meta-Analysis. World Journal of Men’s Health, 42(2), 321–337. DOI: 10.5534/wjmh.230235. Znanstveni rad
- de Ligny W. i sur. (2022.) – Antioxidants for Male Subfertility. Cochrane Database of Systematic Reviews, 2022(5), CD007411. DOI: 10.1002/14651858.CD007411.pub5. Cochrane pregled
- World Health Organization – WHO (2021.) – WHO Laboratory Manual for the Examination and Processing of Human Semen, 6th Edition. Službeni priručnik
- Vitthala S., El-Toukhy T., Maheshwari A. (2026.) – Should We Routinely Perform Sperm DNA Fragmentation Testing in Fertility Clinics? Human Reproduction Open, 2026(3), hoag047. DOI: 10.1093/hropen/hoag047. Stručni članak
