Mi izvan protokola: kako ostati povezani kada se s IVF-om nosimo različito

28.08.2026
Zvjezdana Nađ Dujmović

Za Miraculum piše Zvjezdana Nađ Dujmović, sveučilišna prvostupnica psihologije i certificirana peer stručnjakinja. Njezin dugoročni stručni fokus usmjeren je na pružanje podrške prema principima međunarodno priznatog Intentional Peer Support (IPS) modela.

Mi izvan protokola: kako ostati povezani kada se s IVF-om nosimo različito

Za mnoge parove odluka o djetetu u početku je nešto intimno i zajedničko. Dio razgovora o budućnosti, planova koje stvaramo udvoje i života koji zamišljamo zajedno. A onda u taj prostor postupno uđu negativni testovi, pregledi, nalazi, terapije i medicinski protokoli.

Razgovori se počnu vrtjeti oko termina, sljedećeg koraka, nalaza i onoga što još treba napraviti. Partneri postaju tim koji organizira postupak, prati upute i pokušava izdržati neizvjesnost. U svemu tome lako ostane premalo prostora za jednostavno pitanje: kako je svakome od nas unutar svega što se događa?

Iako prolazimo kroz isti postupak, ne doživljavamo ga nužno na isti način, a upravo tu često može doći do nesporazuma.

Isti postupak, dvije različite perspektive

Jedna osoba može imati potrebu razgovarati odmah nakon pregleda, detaljno proći sve što je liječnik rekao i unaprijed razmotriti različite mogućnosti. Drugoj može trebati vremena da uopće pronađe riječi ili će se radije usmjeriti na praktične obveze i ono što trenutačno može napraviti.

Jedna će otvoreno pokazivati strah, tugu ili razočaranje. Druga će pokušavati ostati smirena, zadržati svakodnevnu rutinu ili biti oslonac koji ne pokazuje koliko mu/joj je teško.

Pritom je i samo iskustvo postupka različito. Tijelo jedne osobe neposredno prolazi kroz terapije, preglede i zahvate. Druga osoba može cijeli proces pratiti iz neposredne blizine, a ipak se osjećati bespomoćno ili nesigurno oko toga što bi se trebalo napraviti ili reći.

Način na koji netko pokazuje brigu nije pouzdana mjera koliko mu je stalo. Tišina, praktičnost ili potreba za odmakom mogu izgledati kao emocionalna udaljenost, iako iza njih može stajati pokušaj nošenja sa situacijom za koju ni ta osoba nema spreman odgovor.

Kada počnemo pretpostavljati umjesto pitati

Kada smo iscrpljeni i zabrinuti, partnerove reakcije lako počnemo tumačiti iz vlastite perspektive.

Njegova šutnja može nam zvučati kao nezainteresiranost. Pokušaj da pronađe rješenje može djelovati kao da ne čuje kako se osjećamo. Rečenica poput „bit će dobro“ može zazvučati kao umanjivanje straha koji nosimo.

S druge strane, potreba za čestim razgovorom može se doživjeti kao pritisak. Pitanja o tome kako se partner osjeća mogu mu zvučati kao zahtjev da odmah pronađe riječi koje još nema. Povlačenje jedne osobe druga može protumačiti kao odbijanje.

To sam vrlo jasno vidjela i u vlastitom odnosu. Ja sam imala potrebu govoriti o emocijama, dok je moj suprug ljubav i brigu uglavnom pokazivao praktično. U razdoblju kada sam bila depresivna i gotovo ništa nisam mogla, preuzeo je na sebe obveze za koje ja više nisam imala kapaciteta. Brinuo se o svemu što je trebalo napraviti, ali je o onome što se događalo u njemu uglavnom šutio.

Photo: Pexels

Zbog toga smo se ponekad mimoilazili. Ja sam trebala razgovor i osjećaj da emocije kroz koje prolazimo možemo i trebamo dijeliti, dok je on pokušavao pomoći tako da me što više rastereti. Tek se tijekom nekih naših svađa otvorio i rekao da i on pati, ali da o tome šuti zbog mene. To je bio početak razgovora u kojima smo polako počeli bolje razumijevati jedno drugo. Ja sam jasnije počela vidjeti koliko je brige bilo u svemu što je praktično preuzimao, a on koliko mi je, uz tu pomoć, bilo važno čuti i što se događa u njemu.

Nitko od nas nije podržavao onog drugog „pogrešno“. Podršku smo davali na način koji nam je bio prirodan, ali dugo nismo dovoljno jasno govorili o tome što svakome od nas zapravo treba.

I tako ispadne da dvoje ljudi koji žele isto mogu početi imati osjećaj da su na suprotnim stranama.

Prvi pomak može biti vrlo jednostavan: provjeriti svoje tumačenje prije nego što ga prihvatimo kao činjenicu.

Umjesto: „Nije mu dovoljno stalo“, možemo reći:

„Kada nakon pregleda šutiš, osjećam se kao da sam sama u ovome. Voljela bih razumjeti što se tada događa kod tebe.“

Umjesto: „Ona stalno želi razgovarati o istoj stvari“, partner može pitati: „Želiš li da te sada samo saslušam ili želiš da zajedno razmislimo što dalje?“

Takva pitanja ne rješavaju cijelu situaciju, ali otvaraju prostor da svatko objasni vlastitu perspektivu umjesto da partner mora nagađati.

Kada razgovori postanu samo logistika

IVF donosi velik broj praktičnih obveza. Treba pratiti termine, terapiju, nalaze, putovanja do klinike, posao, troškove. Sasvim je razumljivo da velik dio partnerske komunikacije postane organizacijski.

„U koliko sati je pregled?“

„Jesi li preuzela terapiju?“

„Kada trebamo nazvati kliniku?“

„Možeš li taj dan uzeti slobodno?“

Sve su to važna pitanja. Problem nastaje kada postupno postanu gotovo jedina pitanja koja postavljamo jedno drugome.

Možemo jako dobro organizirati protokol, a svejedno izgubiti osjećaj kako je osobi pokraj nas. Zato ponekad vrijedi svjesno zastati i razgovor odvojiti od planiranja sljedećeg koraka.

To ne mora biti dug ni posebno pripremljen razgovor. Dovoljno je pitati:

„Kako si danas sa svime ovime?“

„Što ti je ovih dana najteže?“

„Postoji li nešto što ti od mene treba, a nisam primijetio/la?“

Cilj takvog razgovora nije odmah nešto popraviti. Važno je dobiti jasniju sliku onoga što druga osoba proživljava.

Photo: Pexels

Podrška koja odgovara osobi kojoj je nudimo

Kada gledamo nekoga koga volimo kako prolazi kroz težak period, prirodno je poželjeti pomoći. Pritom često nesvjesno ponudimo ono što bi nama bilo korisno, iako drugoj osobi možda treba nešto sasvim drugo.

Nekome najviše pomaže razgovor. Netko će trebati praktičnu pomoć, poput preuzimanja dijela obveza. Nekome će trebati zagrljaj, a nekome malo vremena bez razgovora o postupku.

Iz perspektive iskustvene podrške, korisnije je zanimati se za ono što drugoj osobi treba nego unaprijed pretpostaviti kako bi podrška trebala izgledati.

Jedno od pitanja koje može potaknuti rješavanje mnogih nesporazuma glasi:

„Želiš li da te sada samo saslušam, da zajedno razmislimo što dalje ili ti treba malo prostora?“

Time nećemo pogađati. Osobi preko puta dajemo mogućnost da sama kaže kakva joj podrška u tom trenutku odgovara.

Ponekad će odgovor biti drugačiji nego dan ranije. Ono što nam je pomagalo nakon jednog pregleda možda nam neće odgovarati nakon lošeg nalaza ili tijekom čekanja rezultata. Zato podršku ne moramo jednom zauvijek definirati. Možemo je ponovno provjeravati kako se okolnosti mijenjaju.

Kratak razgovor za više međusobnog razumijevanja

Kada primijetite da se sve češće mimoilazite ili da razgovori završavaju povlačenjem i frustracijom, možete zajedno odvojiti desetak minuta i oboje odgovoriti na tri pitanja:

  1. Što mi je trenutno najteže u cijelom procesu?

Nema potrebe uspoređivati čije je iskustvo teže. Svatko govori o svojoj perspektivi, a druga osoba pokušava slušati bez prekidanja i nuđenja rješenja.

  1. Što mi od tebe ovih dana pomaže, a što mi stvara dodatni pritisak?

Odgovori ponekad mogu iznenaditi. Ono što nudimo kao ohrabrenje druga osoba može doživljavati kao umanjivanje, dok mala praktična gesta može značiti više nego dugačak razgovor.

Photo: Pexels

  1. Kako ti mogu pokazati da sam uz tebe kada ne znam što reći?

Nekim će parovima odgovor biti jednostavan zagrljaj ili rečenica „tu sam“. Drugima će više odgovarati konkretna pomoć, zajedničko sjedenje u tišini ili dogovor da razgovor nastave kasnije.

Ne morate iz tog razgovora izaći potpuno usklađeni. Dovoljno je da svatko malo jasnije razumije što druga osoba nosi i kako joj se može približiti.

Ne moramo se nositi isto da bismo ostali povezani

IVF može zauzeti velik dio zajedničkog prostora. Ulazi u kalendar, razgovore, planove i odluke o budućnosti. U takvim okolnostima lako zaboravimo da partner ne mora reagirati poput nas kako bi bio uključen i kako bi mu bilo stalo.

Emocionalna povezanost ne ovisi o tome da u svakom trenutku osjećamo isto, imamo jednaku količinu nade ili želimo razgovarati u isto vrijeme. Njeguje se kroz spremnost da pitamo umjesto da pretpostavljamo, da jasnije kažemo što nam treba i da pokušamo čuti perspektivu osobe pokraj nas.

Ponekad se bliskost ne vraća velikim razgovorom ni savršenom rečenicom. Može početi jednostavnim priznanjem:

„Vidim da se s ovime nosimo različito. Voljela bih bolje razumjeti kako je tebi.“

Ako vam je kroz ovaj proces teško razumjeti jedno drugo, izgovoriti što vam treba ili ostati povezani dok se svatko s neplodnošću nosi na svoj način, na susret iskustvene podrške može doći jedno od vas, a možete doći i zajedno. To može biti prostor u kojem ćete, svatko iz svoje perspektive, jasnije izraziti što proživljavate i zajedno istražiti kako se možete bolje čuti i podržati kroz uspone i padove ovog puta.

Zvjezdana Nađ Dujmović

O autorici:

Zvjezdana Nađ Dujmović, sveučilišna je prvostupnica psihologije i certificirana peer stručnjakinja. Njezin dugoročni stručni fokus usmjeren je na pružanje podrške prema principima međunarodno priznatog Intentional Peer Support (IPS) modela, za koji je završila certifikacijsku edukaciju u listopadu 2025. godine. Od tada kontinuirano provodi aktivnosti iskustvene podrške. Posebnu stručnu vrijednost i autentičnost osigurava njezino osobno, proživljeno iskustvo života s dijagnozom neplodnosti od 2011. godine. Prošavši kroz 4 operativna zahvata i nekoliko MPO postupaka stekla je dubinsko razumijevanje sustavnih, fizičkih i emocionalnih izazova s kojima se oboljele žene susreću, što joj omogućuje da u IPS procesu sudjeluje kao autentična peer suradnica. Kroz svoj obrt za savjetovanje Ancorbis pruža podršku ženama i parovima koji se suočavaju s neplodnošću, endometriozom i srodnim izazovnim životnim iskustvima, koristeći model podrške temeljen na ravnopravnosti, uzajamnosti i zajedničkom proživljenom iskustvu. Za više informacija o iskustvenoj podršci možete je kontaktirati na zndujmovic@gmail.com.

Zahvaljujemo Zvjezdani Nađ Dujmović na stručnom članku i izdvojenom vremenu za naše čitateljice!
Ako imate pitanje za Zvjezdanu, možete ga postaviti i putem naše anonimne ankete ovdje.

MIRACULUM x ZVJEZDANA BONUS: Naše čitateljice ostvaruju 20% popusta na ciklus online iskustvene podrške kod Zvjezdane Nađ Dujmović uz spomen koda za popust: MIRACULUM_ANCORBIS ❤️

Povezani članci

dr-ante-mrsic
Priprema za IVF: imaju li suplementi smisla i što možemo učiniti prije postupka?

Priprema za IVF: imaju li suplementi smisla i što možemo učiniti prije postupka?

Za Miraculum piše Ante Mršić, dr. med., specijalist ginekologije i porodništva te subspecijalist ginekološke endokrinologije i humane reprodukcije u Poliklinici Cito - saznajte više o uvijek aktualnoj temi - Pripremi za IVF. "Jedno od najčešćih pitanja koje nam parovi postavljaju prije početka IVF-a jest: „Što možemo napraviti da povećamo svoje šanse?"...

Pročitaj Više

prijevremena menopauza, miraculum IVF
Prijevremena menopauza s 31 godinom: kako izgleda trenutak kada ti kažu da više možda nećeš moći imati djecu

Prijevremena menopauza s 31 godinom: kako izgleda trenutak kada ti kažu da više možda nećeš moći imati djecu

Nova osobna priča pristigla je na naš e-mail: "Iskreno, prije toga sam menopauzu povezivala sa ženama u pedesetim ili šezdesetim godinama života. Smatrala sam da je to prirodna faza koja dolazi kada su djeca već odrasla, a mnoge žene već postaju bake. A onda sam ja s tek navršenom 31. godinom čula rečenicu: „nažalost, ušli ste u prijevremenu menopauzu.“...

Pročitaj Više

Zvjezdana Nađ Dujmović
IVF realnost – Moje tijelo se mijenja pod utjecajem hormona: Kako preživjeti ljetni pritisak savršenstva?

IVF realnost – Moje tijelo se mijenja pod utjecajem hormona: Kako preživjeti ljetni pritisak savršenstva?

Za Miraculum piše Zvjezdana Nađ Dujmović, sveučilišna prvostupnica psihologije i certificirana peer stručnjakinja. "Ljeto je stiglo, a s njim i neizbježan pritisak da moramo izgledati „najbolje dosad“. Ali, što ako naša ljetna stvarnost izgleda potpuno drugačije?..."

Pročitaj Više

Zašto Ministarstvo više ne objavljuje uspješnost pojedinih MPO klinika? Što to znači za pacijente?

Zašto Ministarstvo više ne objavljuje uspješnost pojedinih MPO klinika? Što to znači za pacijente?

Godinama su godišnja izvješća Ministarstva zdravstva o medicinski pomognutoj oplodnji sadržavala podatke o uspješnosti svake hrvatske klinike koja provodi postupke potpomognute oplodnje. Međutim, u posljednje objavljenom, Godišnjem izvješću za 2023. godinu dogodila se značajna promjena. Po prvi put više nisu objavljeni rezultati pojedinačnih ustanova. Donosimo pregled i analizu - zašto je tome tako?

Pročitaj Više