Miraculum vam s veseljem donosi članak od Zvjezdane Nađ Dujmović, sveučilišne prvostupnice psihologije i certificirane peer stručnjakinje. Njezin dugoročni stručni fokus usmjeren je na pružanje podrške prema principima međunarodno priznatog Intentional Peer Support (IPS) modela.
Šok dijagnoze i gubitak kontrole: kad tijelo postane „slučaj“
Sjeti se na trenutak kako je to izgledalo na početku. Kad si bila mlađa, zaljubljena u svog dečka, pa zaručnika… vrijeme kad ste planirali vjenčanje i kad se sve činilo nekako idealno. Iz te čiste, romantične i uzbudljive energije, sasvim prirodno, došlo je i do onog idućeg koraka, odluke da idete na bebu. Sve je i dalje bilo obavijeno tim velom idealizma. Zamišljala si to kao spontan proces koji proizlazi iz lijepih, zajedničkih trenutaka, vikend putovanja i ljubavi. Svaki mjesec bio je ispunjen slatkim iščekivanjem.
A onda, s vremenom, idilu polako počinju nagrizati i drugačije misli i osjećaji. Iz mjeseca u mjesec, umjesto slavlja, počinje se uvlačiti razočaranje. U početku se, naravno, tješiš. Govoriš si da je to normalno, da svima treba vremena, da se samo trebaš opustiti i pustiti stvari da idu svojim tijekom. No, kako vrijeme prolazi, a testovi ostaju negativni, u misli se neprimjetno uvlači crv sumnje. Naposljetku skupiš hrabrost za prve pretrage, zakoračiš u ordinaciju i… dočeka te dijagnoza. Rečenica liječnika koja u jednoj sekundi sruši sav onaj romantični idealizam s početka priče.
Dijagnoza neplodnosti ili neke uzročne kronične bolesti, poput endometrioze, donosi specifičnu vrstu tišine. Kad se za nama zatvore vrata ordinacije, odjednom se nalazimo licem u lice s realnošću koja podrazumijeva hrpu medicinskih procedura, igala i nepoznatih pojmova.
Tijelo kao projekt
Jedna od prvih i najizraženijih promjena nakon tog početnog šoka jest osjećaj da tvoje tijelo odjednom više nije sasvim tvoje. Ono na neki način prestaje biti izvor privatnosti i spontanosti te preko noći postaje projekt. Odjednom je svaki segment tvog intimnog života podvrgnut tablicama, mjerenjima, preciznim planiranjem koraka i vremena.
Kad uđemo u proces medicinski potpomognute oplodnje (MPO), kontrolu nad vlastitim vremenom, rasporedom, pa čak i vlastitim planovima za budućnost, prepuštamo protokolu. Taj prelazak iz autonomne osobe u pacijenticu može izazvati duboki osjećaj gubitka kontrole. Prirodna ljudska reakcija na to je osjećaj tjeskobe i nemira, a kada se oni spoje s fizičkim naporom terapije, rezultat je iscrpljenost koja se rijetko vidi na ultrazvuku, ali je itekako osjećamo u svakodnevici.
Vrtlog u mislima: zašto „magla“ nije tvoja krivnja
Nakon primitka dijagnoze i ulaska u prve procedure, normalno je osjetiti neku vrstu unutarnjeg kaosa. S jedne strane, preplavljeni smo golemom količinom novih stručnih informacija koje moramo hitno svladati kako bismo uopće znali što nas čeka na idućem pregledu. S druge strane, naš um pokušava obraditi tugu, strah i duboko razočaranje.
Rezultat je često osjećaj „magle“ u glavi, zaboravljivost, smanjena koncentracija i stalni unutarnji monolog koji vrti iste scenarije. Važno je razumjeti da to nije znak slabosti. To je sasvim prirodan ljudski odgovor na duboki jaz između onoga što smo vjerovali o sebi i svom tijelu do jučer i nove, nametnute stvarnosti koju sada živimo. Naš um jednostavno troši golemu količinu energije pokušavajući se prilagoditi toj situaciji.
Pogled iz drugog kuta: neželjeni savjeti ne pomažu
Kad se otvorimo i s bliskim osobama ili poznanicima podijelimo kroz kakav izazov prolazimo, često ćemo s druge strane dobiti paušalne i površne savjete. Iako ih većina ljudi nudi u dobroj namjeri, oni u tom trenutku najčešće ne pomažu. Osobe u našoj okolini nerijetko daju takve nepromišljene ili nama neželjene savjete jednostavno zato što sami nisu u toj situaciji, nisu informirani i zapravo ne razumiju kompleksnost procesa kroz kojeg prolazimo. Zato ćemo, kad priznamo da nam je teško u ovom moru procedura, s njihove strane nerijetko čuti rečenice poput: „Probaj ovu prehranu“, „Samo se opusti i bit će“, „Nemoj misliti na to“. Iako iza toga stoji želja da pomognu, ovakve rečenice zapravo često pojačavaju pritisak. Šalju suptilnu poruku da ti nešto radiš pogrešno i da trebaš nešto promijeniti ili „popraviti“ kako bi došla do željenog cilja. Nameće ti odgovornost i kontrolu, za nešto za što realno niti si odgovorna niti imaš kontrolu nad time.
Kroz model peer podrške, podrške kroz proživljeno iskustvo, vjerujem u potpuno drugačiji pristup. Kad primiš dijagnozu i kreneš na ovaj mukotrpan put, tebi ne treba netko tko će te „popravljati“ ili ti pametovati s instant formulama za uspjeh. Treba ti prostor u kojem ti je potpuno u redu reći: „Ovo je preteško, uplašena sam i ljuta“. Znam, jer sam i sama bila na tvom mjestu.
Peer podrška se ne temelji na odnosu stručnjaka koji ima sve odgovore i pacijenta koji sluša, već na ravnopravnom odnosu dvoje ljudi koji dijele slične životne izazove i koji zajedno istražuju kako navigirati kroz teške trenutke, bez osude i bez forsiranja lažnog optimizma.
Što to točno znači u praksi? Peer, odnosno iskustvena podrška, ne nudi ti gotove recepte i savjete, nego suputnicu. Nekoga tko je prošao sličan put i tko stvarno razumije onaj grč u želucu dok čekaš poziv iz laboratorija. Najveći problem kojeg ovdje skupa rješavamo je onaj osjećaj da si potpuno sama i izolirana u svojoj boli, čak i uz partnera i obitelj koji te vole. Kroz naše razgovore dobivaš sigurno mjesto gdje napokon možeš skinuti masku “jake žene” i reći sve ono što nikome drugome ne možeš. Kad s nekim podijeliš taj teret bez straha od osude, lakše ćeš otpustiti krivnju i posložiti misli. Tu sam uz tebe da ti budem podrška kroz sve uspone i padove neplodnosti, točno onim tempom koji tebi odgovara.
Idući korak: više od dijagnoze
Suočavanje s dijagnozom i procedurama je proces koji traje i ne završava preko noći. Ako se u ovom trenutku osjećaš izgubljeno u bolničkim hodnicima i nalazima, tvoj prvi, mali korak prema vraćanju kontrole može biti svjesno podsjećanje da ti nisi tvoja dijagnoza.
Ti si osoba koja trenutno prolazi kroz izazovan medicinski proces, ali tvoja vrijednost, tvoji talenti, tvoji odnosi i tvoja osobnost ostaju netaknuti unatoč broju folikula ili nalazu krvi. Dopusti si osjetiti i šok i tugu, ali se isto tako pokušaj i prisjetiti da, iako ti tijelo trenutno prolazi kroz protokol, ti i dalje držiš ključ onoga tko jesi.
O autorici:
Zvjezdana Nađ Dujmović, sveučilišna je prvostupnica psihologije i certificirana peer stručnjakinja. Njezin dugoročni stručni fokus usmjeren je na pružanje podrške prema principima međunarodno priznatog Intentional Peer Support (IPS) modela, za koji je završila certifikacijsku edukaciju u listopadu 2025. godine. Od tada kontinuirano provodi aktivnosti iskustvene podrške. Posebnu stručnu vrijednost i autentičnost osigurava njezino osobno, proživljeno iskustvo života s dijagnozom neplodnosti od 2011. godine. Prošavši kroz 4 operativna zahvata i nekoliko MPO postupaka stekla je dubinsko razumijevanje sustavnih, fizičkih i emocionalnih izazova s kojima se oboljele žene susreću, što joj omogućuje da u IPS procesu sudjeluje kao autentična peer suradnica. Kroz svoj obrt za savjetovanje Ancorbis pruža podršku ženama i parovima koji se suočavaju s neplodnošću, endometriozom i srodnim izazovnim životnim iskustvima, koristeći model podrške temeljen na ravnopravnosti, uzajamnosti i zajedničkom proživljenom iskustvu. Za više informacija o iskustvenoj podršci možete je kontaktirati na zndujmovic@yahoo.com.
Zahvaljujemo Zvjezdani Nađ Dujmović na stručnom članku i izdvojenom vremenu za naše čitateljice!
Ako imate pitanje za Zvjezdanu, možete ga postaviti i putem naše anonimne ankete ovdje.
MIRACULUM x ZVJEZDANA BONUS: Naše čitateljice ostvaruju 20% popusta na ciklus online iskustvene podrške kod Zvjezdane Nađ Dujmović uz spomen koda za popust: MIRACULUM_ANCORBIS ❤️
