Za mnoge žene i parove koji prolaze IVF, pitanje posvojenja ne dolazi odmah.
Dolazi tiho – nakon umora, razočaranja, ponavljanja istih postupaka i pitanja koje se teško izgovara naglas:
“Što ako ne uspije?”
U javnosti se posvojenje često prikazuje kao sretan završetak. U stvarnosti je to drugačiji put do roditeljstva, s vlastitim emocionalnim, pravnim i životnim izazovima.
Zašto o posvojenju govoriti u sklopu IVF tema?
Zato što se o posvojenju često razmišlja upravo u fazi:
- emocionalne iscrpljenosti,
- tugovanja za neuspjelim pokušajima,
- potrebe za sigurnošću i stabilnošću,
- traženja smislenog nastavka puta.
U takvom trenutku ljudi ne trebaju idealizirane priče, nego točne informacije i realnu pripremu.
Mit 1: “Posvojenje je lakši put”
Posvojenje nije lakši put. To je drugačiji put.
Većina djece koja se posvajaju:
- ima iskustvo gubitka,
- dolazi iz nestabilnih okolnosti,
- nosi razvojne i emocionalne rizike,
- ne ulazi u novi odnos s povjerenjem.
To ne znači da odnos ne može biti topao i stabilan. Ali znači da se uglavnom ne gradi brzo.
Emocionalna realnost prilagodbe za dijete
Dijete koje se posvaja ne dolazi „prazno“. Bez obzira na dob, dolazi s iskustvima koja su ga oblikovala.
Česti obrasci ponašanja posvojenog djeteta u prvim mjesecima:
- povlačenje ili pretjerana poslušnost,
- testiranje granica do iscrpljenosti odraslih,
- regresija (ponašanja mlađe dobi),
- strah od bliskosti ili pretjerana vezanost,
- agresija ili autoagresija.
Ono što se često tumači kao „loše ponašanje“ djeteta, vrlo često s njihove strane znači:
“Hoćeš li me zadržati i kad nisam lagan? Kada sam zločest/a i neposlušan/na? Hoćeš li i ti odustati od mene?”
Važno je znati: problemi često počinju tek kad se dijete osjeti sigurno.
Emocionalna realnost prilagodbe za roditelje
Roditelji posvojitelji često dožive:
- izostanak “ljubavi na prvi pogled”,
- krivnju zbog ambivalentnih osjećaja,
- iscrpljenost kakvu nisu očekivali,
- sumnju u vlastitu odluku,
- osjećaj da o tome ne smiju govoriti.
Ljubav u posvojenju često dolazi nakon rutine, sigurnosti i vremena. Važno je osvijestiti da su to sve normalni osjećaji, unutarnja pitanja i ponekad borbe te je potrebno sebi i djetetu dati vremena za upoznavanje, građenje povjerenja i odnosa.
Koliko prilagodba stvarno traje?
Iskustva roditelja i stručnjaka pokazuju sljedeće:
- mala djeca: 6–12 mjeseci intenzivne prilagodbe,
- djeca 3–6 godina: 12–24 mjeseca,
- starija djeca: često 2–3 godine, uz oscilacije.
Ovo nije problematično razdoblje, nego proces stvaranja privrženosti.
Što bi sustav trebao reći, a često ne kaže?
Ljubav prema posvojenom djetetu neće nužno doći odmah – i to je normalno. Potreban je proces upoznavanja i prihvaćanja s obje strane. Dijete vas u početku možda neće doživljavati kao roditelja što je također normalno, potrebno je vrijeme prihvaćanja i često, testiranja granica da se uvjeri kako ste ovdje za njega. Također su moguće i sljedeće situacije:
- Biti ćete možda emocionalno iscrpljeni više nego što očekujete,
- Okolina vas često neće razumjeti,
- Terapija nije znak neuspjeha, nego alat podrške i razvoja,
- Najviše pomaže rana, a ne odgođena podrška te sustavan rad na potencijalnim problemima i situacijama.
Do koje godine se može posvojiti dijete u Hrvatskoj i što kaže Obiteljski zakon?
- Ne postoji zakonom propisana gornja dobna granica za podnošenje zahtjeva,
- posvojitelj mora imati najmanje 21 godinu,
- mora biti najmanje 18 godina stariji od djeteta,
- postoje iznimke u slučaju opravdanih razloga, a ključni uvjet je utvrđena podobnost za posvojenje,
- tko može posvojiti: bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan od njih uz pristanak drugog, ili osoba koja nije u braku,
- ograničenja: posvojiti ne može osoba koja je lišena roditeljske skrbi ili poslovne sposobnosti, te osoba čije ponašanje ukazuje da nije prikladna za roditeljsku skrb,
- postupak: Podnosi se pisana prijava i zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad,
- posvojenje je trajan, neraskidiv odnos, a procjenu podobnosti provodi stručni tim. Pravno potpuno izjednačava posvojitelje s biološkim roditeljima. Posvajanje se razlikuje od udomiteljstva – udomiteljstvo je, za razliku od toga, privremeni oblik skrbi u drugoj obitelji, dok se dijete ne vrati primarnoj ili se ne nađe trajno rješenje.
Što vrijedi u praksi?
Primjenjuje se načelo razumne dobne razlike, najčešće do 40–45 godina razlike između djeteta i posvojitelja.
Nekoliko primjera iz prakse:
40–45 godina → predškolska djeca
45+ godina → rjeđe bebe, češće djeca 5+
50+ godina → starija djeca ili adolescenti.
Kod parova se gleda dob oba partnera, ali često veću težinu ima mlađi partner. Dob sama po sebi rijetko je presudna – fleksibilnost i emocionalna stabilnost jesu.
Prvi koraci: kome se javiti i kako započeti postupak posvojenja u Hrvatskoj?
Gdje se podnosi zahtjev?
Prvi korak je obraćanje Centru za socijalnu skrb (CZSS) prema mjestu prebivališta.
Tamo se dobivaju osnovne informacije, podnosi zahtjev za procjenu podobnosti i prikladnosti te započinje stručna obrada.
Koja se dokumentacija najčešće traži?
Dokumentacija može blago varirati, ali u pravilu uključuje:
- preslike osobnih iskaznica
- rodni list
- dokaz o prebivalištu
- vjenčani list (ako ste u braku) ili dokaz o izvanbračnoj zajednici
- uvjerenje o nekažnjavanju
- potvrdu da se ne vodi kazneni postupak
- liječničko uvjerenje o zdravstvenom stanju
- potvrdu o prihodima
- dokaz o stambenim uvjetima (vlasništvo ili najam)
CZSS zatim vodi daljnji postupak i koordinira procjene.
Što slijedi nakon predaje zahtjeva?
Nakon predaje zahtjeva za posvajanje, obično slijedi:
- psihološka i socijalna procjena
- razgovori i kućna posjeta
- obavezna edukacija za posvojitelje
- rješenje o podobnosti
- upis u Registar potencijalnih posvojitelja
Tek nakon toga započinje čekanje na spajanje s djetetom.
Kratak kviz: jesmo li emocionalno spremni za posvajanje?
Ovo nije test za prolaz ili pad, već iskrena samoprocjena. Odgovarajte na svaku stavku s “da” ili “ne”:
1) Emocionalna tolerancija
– mogu izdržati dug period bez “nagrade”
– ne očekujem zahvalnost od djeteta
– mogu ostati prisutna/an i kad mi je teško
2) Očekivanja
– ne očekujem da dijete “popuni prazninu”
– spremna/an sam na regresije i testiranja granica
– znam da odnos neće izgledati kao u mašti
3) Regulacija stresa
– prepoznajem kad sam preplavljen/a osjećajima
– spreman/na sam potražiti stručnu pomoć
– imam barem jednu osobu za iskreni razgovor
Ako na neka pitanja nemate odgovor – to nije razlog za odustajanje. To je samo znak da je priprema važnija od brzine.
Za kraj
Posvojenje nije plan B. Nije ni lakši put.
Ali uz realna očekivanja, podršku i vrijeme – može postati stabilan, dubok i siguran odnos.
Na Miraculumu vjerujemo da su istinite informacije oblik brige.
I da se o roditeljstvu – u svim njegovim oblicima – mora govoriti iskreno.
Zato smo ovdje uz vas na svakom koraku. U izvorima smo uključili i dodatnu literaturu za sve koji žele znati više.
*Napomena: Tekst se oslanja na zajednička iskustva roditelja iz javnih anonimnih rasprava, foruma i blogova.
Izvori:
Posvojenje – službeni portal Ministarstva za obitelj i socijalnu politiku
Posvojenje – Centar za socijalnu skrb
The National Child Traumatic Stress Network – Early Childhood Trauma
John Bowlby – teorija privrženosti
Mary Ainsworth – obrasci privrženosti
Psychology today – Ponašanja djece u stresnim odnosima
Traumatic stress: effects on the brain – J Douglas Bremner
https://www.adoptivefamilies.com
Adoptive families / iskustva roditelja
Story.hr / ispovijest roditelja
Psyhology today / posvojenje / osobne priče
Creating a family.org – vezani blogovi
Infant-parent attachment: Definition, types, antecedents, measurement and outcome
Intercountry adoption (prekogranično posvojenje) – gov.hr
Child Welfare Information Gateway
English guide – o posvojenju u Hrvatskoj
European Convention on the Adoption of Children (Europska konvencija o posvojenju)
