U svijetu gdje se rađanje smatra čudom samo po sebi, priča o početku IVF-a te rođenju prve bebe začete metodom medicinski potpomognute oplodnje, zvuči poput mitske legende. No upravo je to, uz razorne izazove i nepokolebljivu upornost, stvorilo temelj moderne reproduktivne medicine.
Priča o početku IVF-a: od mikroskopa do čuda
1890–tih: Prvi iskoraci kod životinja
Vratimo se u davnu 1890. godinu i krenimo u kronološki pregled napretka kroz godine. Godine 1890. Walter Heape, profesor na Sveučilištu Cambridge, presadio je embrije iz jedne angorske zečice u belgijsku zečicu. Nova majka je na svijet donijela leglo od četiri belgijska i dva angorska zeca, što je prvi dokaz o uspješnoj embrijskoj transplantaciji između sisavaca. (izvor)
1930‑ih: istraživanja na zečevima i prva pitanja za humane postupke
Godine 1934. Gregory Pincus i Ernst Vinzenz Enzmann s Harvarda prvi su započeli IVF eksperimente na zečevima – uspješno su oplodili jajašca i implantirali ih natrag u maternicu kunića, gdje su se razvili embriji. Iako su rezultati potom osporeni — fertilizacija se možda dogodila in vivo, a ne in vitro (zbog spermija već prisutnog u reproduktivnom traktu) – rani pokušaji otvorili su važnu ideju: ako je moguće kod životinja, možda je moguće i kod ljudi.
Iako je njihovo izvješće – objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences – navodilo uspjeh, daljnje reprodukcije nisu mogle potvrditi da su embriji zaista nastali isključivo in vitro, što je otvorilo važnu diskusiju o granicama tehnike . Ipak, Pincus i Enzmann potaknuli su misao da je moguće prenijeti tehnologiju s životinja na ljude – iako je Anderson Henry tada u Harvardu upozoravao na brojne tehničke izazove koje treba prevladati pre nego što IVF postane stvarnost u humanim postupcima . (izvor)
1944: prva oplodnja ljudske jajne stanice
Godine 1944. u Bostonu, ginekolog dr. John Rock i laboratorijska stručnjakinja Miriam Menkin, potaknuti radovima Pincusa i znanstvenih spoznaja s eksperimentima na životinjama, proveli su šest godina pokušavajući oploditi ljudsko jajašce in vitro.
Nakon stotina neuspješnih pokušaja tijekom kojih su varirali protokole pripreme jajnih stanica i uvjete in vitro, ključno rješenje je stiglo početkom veljače 1944. kada je Menkin slučajno ostavila spermij u kontaktu s jajnom stanicom duže vrijeme. U petak, 6. veljače 1944., pod mikroskopom je prvi put uočena embrionalna dioba. U sljedeća su tri mjeseca uspješno ponovili postupak još tri puta i fotografirali razvoj stanica – pokazali su da je moguće oploditi ljudsku jajnu stanicu izvan tijela, iako nisu pokušali vratiti embrij u maternicu. (izvor)
1950‑e: napredak sa životinjama
Min Chueh Chang, dok je radio u Worcester Foundation for Experimental Biology (Massachusetts, SAD), 1959. godine demonstrirao je prvi uspješan postupak in vitro fertilizacije jajnih stanica zečica koja je rezultirala živim mladuncima. Njegov eksperiment uključivao je oplodnju jajašca izvan tijela te njihov prijenos u maternicu zečice. Rođeni su zečići koji su nosili očinske fenotipične karakteristike (oplođena jajašca su presađena iz crnog zeca u bijelu zečicu, što je dovelo do poroda crnih mladunaca), što je potvrdilo da embriji oplođeni in vitro mogu pratiti cijeli razvojni proces do rođenja. (izvor)
1960‑e: usklađivanje protokola i priprema za ljude
Paralelno, Robert Edwards je tijekom 1960‑ih intenzivno radio na razvoju optimalnog protokola za ljudske jajne stanice, kako bi omogućio njihovo sazrijevanje i oplodnju izvan tijela. U ljeto 1965. tijekom boravka na Johns Hopkinsu, Edwards je uspješno dozrio jajašca izvađena iz jajnika te ih oplodio spermijima tretiranim medicinskim protokolom.
Paralelno je Patrick Steptoe, ginekolog i pionir laparoskopije, od 1967. usavršavao minimalno invazivne načine za vađenje jajnih stanica – postupci su obavljani kroz malu punkciju, bez otvaranja trbuha, što je revolucioniralo ovu znanstvenu disciplinu.
Godine 1969. Edwards i Steptoe objavljuju rad u Natureu u kojem opisuju uspješnu oplodnju i diobu ljudskih jajašaca – ostvarili su do 7 embrija u pronuklearnom stanju među 34 obrađena oocita.
Unatoč tome, do 1970‑ih godine prenošenje embrija u maternicu nije rezultiralo trudnoćom; prve kratkotrajne implantacije, uključujući jedno ektopično stanje iz 1976., pokazale su da je još potrebno pogoditi idealan hormonski protokol i učvrstiti endometrij. (izvor)
1968‑1977: Revolucija u Engleskoj – Edwards, Steptoe i Purdy
No prava priča počinje tek šezdesetih – s Robertom Edwardsom, fiziologom punim ideja, Patrickom Steptoeom, briljantnim ginekologom i laparoskopistom iz Oldhama, te Jean Purdy, embriologinjom koja je svakodnevno promatrala dijeljenje stanica embrija.
Prvih nekoliko godina bilo je obilježeno neuspjesima: između 1969. i 1974., premda su razvili napredne metode, nijedna od gotovo 40 pacijentica nije ostala trudna u Oldhamu. Edwards i Steptoe koristili su laparoskopiju za vađenje jajnih stanica i kulturu tih stanica u mediju koji je Edwards razvio, ali slijedni transferi embrija u maternicu ne dovode do trudnoće.
Godine 1973. njihov rad u Australiji pretrpio je neuspjeh zbog problema s protokolima, dok je 1976. zabilježena prva implantacija — ali u ektopičnu trudnoću, a ne normalnu gestaciju.
Unatoč kritikama, financijskim pritiscima i protivljenjima istraživačkog vijeća (MRC), trojac je ostao ustrajan: Steptoe je svakodnevno izvlačio jajne stanice kroz malu laparoskopsku punkciju, Edwards ih je oplodio u Cambridgeu, a Purdy je bilježila svaki razvoj embrija i pripremala kulturu, otvarajući nove puteve za reproduktivnu medicinu. (izvor)
25. srpnja 1978. – rođenje prve bebe Louise Joy Brown
Kolovoz 1978. godina označava vrhunac: stiže beba iz prvog uspješnog postupka medicinski potpomognute oplodnje! Djevojčica Louise Joy Brown rođena je carskim rezom u Oldham General Hospitalu. Navečer oko 23:47h, teška 2,6 kg, s kilometrima avantura iza sebe – počevši od blokiranih jajovoda njene majke Lesley, pa do sudjelovanja u eksperimentalnom IVF‑ciklusu u studenom 1977. godine. Mediji su je nazivali „baby of the century”, ali roditelji su skromno izjavili:
„Samo smo pomogli prirodi.”
Dok je javnost bila u šoku i nevjerici, doktori su je pregledavali sa stotinama testova kako bi dokazali kako je potpuno zdrava. U zemlji gdje su je crkveni glasovi i lažni strahovi osudili da je „Franken-baby“, malena Louise bila je jedna predivna i sasvim normalna djevojčica.
Nasljeđe prve bebe
Njezina priča nije ostala usamljena. Samo u desetljeću nakon toga:
- godine – u Indiji je rođena prva “IVF beba” – djevojčica Durga, ali njezina pionirska priča dugo ostaje zakopana zbog birokratskih prepreka ,
- 1980. – u Australiji, Carl Wood proširuje IVF na zamrzavanje embrija, darivanje jajnih stanica i PGT ,
- 1981. – Howard i Georgeanna Jones koriste tehnike Lorrainestim u SAD‑u, te se rodila prva američka “IVF‑beba” Elizabeth Jordan Carr,
- 1983. – u Hrvatskoj – sedmo dijete u svijetu i prvo u Hrvatskoj koje je rođeno uz pomoć ove metode.
2008. godine, u Engleskoj se slavi 30‑godišnjica rođenja Louise Joy Brown – rođenja kao simbola znanstvene revolucije.
Danas, preko 12 milijuna ljudi diljem svijeta diljem svijeta nosi taj živi dokaz – dijete začeto izvan tijela.
Rani hrvatski uspjesi
23. listopada 1983. je u Klinici u Petrovoj bolnici carskim rezom rođen Robert Veriga, prvo dijete u Hrvatskoj začeto metodom potpomognute oplodnje.
Veriga je bio tada sedmo dijete u svijetu rođeno zahvaljujući inovativnom postupku liječenja neplodnosti, a rođen je samo pet godina nakon što je 1978. u Velikoj Britaniji rođena prva beba u svijetu začeta medicinski potpomognutom oplodnjom. (izvor)
Louise danas – ambasadorica nade
Louise Brown danas živi miran život, radi kao službenica u Bristolu, majka je dvoje djece (prirodno začetih) i aktivno se zalaže za podršku IVF‑zajednici . Tijekom godina, ona ostaje glas koji miče tabu s ove teme i potvrđuje: IVF je normalan put do roditeljstva.
- godine, Edwards osvaja Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. A 2024. Netflix donosi film “Joy”, koji donosi priču o Jean Purdy, Steptoea i Edwardsa te cijelu važnost njihova truda.
Ako ste na IVF‑putu, dijelite priču ovih pionira koji su stvorili priliku za život gdje je nekada bila samo tišina. Vaše iskustvo, baš kao i Louiseino, vrijedi i važno je – i zaslužuje slobodu biti ispričano, slavljeno i dijeljeno 💜
