Na Miraculumu donosimo stvarna iskustva žena koje prolaze kroz postupke medicinski potpomognute oplodnje – bez uljepšavanja i bez filtera.
U nastavku slijedi osobno iskustvo čitateljice koja je, nakon dugog IVF puta u Hrvatskoj, odlučila napraviti veliki korak i započeti postupak u Pragu, uključujući i opciju donacije jajnih stanica.
Napomena: Ovo je osobno iskustvo jedne pacijentice. Terapije, protokoli i odluke o liječenju individualni su i uvijek se donose u dogovoru s liječnikom.
Donacija jajnih stanica u Pragu – Uvod
3 intenzivne godine u ivf-u, 11 postupaka, 2 prirodna ivf-a i 9 stimulacija, 10 aspiracija i 8 transfera, 2 spontana i 2 biokemijske.
U prosincu 2025. smo imali 8. transfer, a prvi FET. Transfer koji je ponovo rezultirao negativnom betom. Tada se odlučujemo da smo u Hrvatskoj dovoljno pokušavali i da želimo vidjeti što nam se nudi u Pragu.
Bili smo spremni i na opciju donacije jer nam je jednostavno bilo dosta mučenja, a jedino objašnjenje koje smo dobivali je “loša kvaliteta jajnih stanica”. Željeli smo prvenstveno čuti mišljenje liječnika u Pragu.
Uvijek je tu prisutno ono pitanje “kada je vrijeme za novi korak” i “bi li možda trebali pokušati još barem jednom s mojim stanicama”, ali bili smo otvoreni za sve opcije.
Po iskustvima koje sam skupila znala sam da želim kontaktirati dvije poliklinike. Jedan mi je bila favorit ukoliko bi pokušali s mojim stanicama, a druga ako bi išli na donaciju jer je imala veću bazu donora i modernije načine odabira donorice.
Kontaktirala sam obje.
Međutim kako je bilo vrijeme blagdana, jedna klinika je bila na godišnjem do kraja siječnja, iz druge su se javili odmah u roku od dan-dva.
I tako sam odmah poslala sve nalaze koje sam imala i naručili smo se za napraviti nove koje su nas tražili. Koordinatorica je u roku od tjedan dana dogovorila konzultacije s doktoricom koje smo odradili telefonski. Doktorica se složila da pokušamo s mojim stanicama iako nas je upozorila da ne očekujemo vrhunske rezultate. Meni je ostalo za napraviti novu hormonsku sliku i ultrazvuk da se vidi stanje antralnih folikula. Također, kako bi dobili što bolji rezultat, plan je bio da se ide u dvije uzastopne stimulacije i da se dobiveni embriji šalju na pgt analizu.
Nakon što sam ja odradila svoje pretrage, nalazi su došli poprilično loši i odmah mi iz Praga javljaju da bi možda ipak trebali razmisliti o opciji donacije jer s ovakvim nalazima bi naša borba mogla koštati dosta vremena i novaca s upitnim rezultatom.
Kako je i meni i mužu bilo već dosta neuspjeha, a morali smo uzeti u obzir i financijski dio, bez previše razmišljanja, nakon jednog kraćeg razgovora, odlučujemo se na donaciju jajne stanice.
PROTOKOL I TERAPIJA
Kada smo se odlučili na donaciju, sve je teklo jako brzo.
Prvo je bilo potrebno poslati zahtjev za karakteristikama donorice gdje pišete sve što želite da donorica ima. Najčešće se pišu godine, krvna grupa, boja očiju i kose, težina i visina, obrazovanje i zanimanje. Također morate poslati svoje slike jer u klinici koju smo mi odabrali rade i biometrijsko podudaranje uz pomoć umjetne inteligencije.
Donacija je kompletno anonimna i o samoj donorici se mogu saznati samo osnovne karakteristike, ali ništa više pa tako ne možete vidjeti niti sliku, nego se morate pouzdati u liječnike da će odabrati najbolje za vas.
I koordinatorica nam je rekla da doktorica koja je zadužena za odabir donorica jako vodi računa o podudaranju svih fenotipskih karakteristika tako da nam nije ostalo ništa drugo nego vjerovati joj na riječ.
Ja sam htjela da mi donorica sliči što je više moguće i da se podudaramo u što više karakteristika. S druge strane me bilo strah ako napišem neke stvari previše precizno da ću se jako ograničiti, pa sam za neke karakteristike pisala i kompromise.
15.1. smo poslali zahtjev za donoricom.
22.1., prije samog prijedloga donorice, dobili smo protokol u kojem je bilo predviđeno da odmah početkom novog ciklusa krećem s kontracepcijskim tabletama kako bi se uskladio ciklus s donoričinim i nakon 25 dana uzimanja tableta, krećem s prvom terapijom. Odmah smo dobili i datume, aspiracija donorice bi trebala biti 11.3. i točno tako je i bilo.
Nakon potvrde protokola, da nam ti datumi odgovaraju, potvrdili smo i prijedlog donorice koji smo dobili 4.2. U prijedlogu su bile informacije o njenim godinama, boji kose i očiju, visini i težini, krvnoj grupi i obrazovanju. Bilo je ispoštovano sve što sam tražila u poslanom zahtjevu za karakteristikama uz jedan “kompromis”.
Par dana kasnije smo uplatili avans i službeno krenuli u postupak.
Prijedlog donorice bi došao i koji dan brže da nam koordinatorica u međuvremenu nije završila nekoliko dana na bolovanju.
Moja terapija se sastojala prvo od kontracepcijskih tableta s kojima sam krenula prvim danom ciklusa 24.1.
7 dana prije zadnje tablete dobila sam dodatak terapiji – injekciju, kako bi se jajnici kompletno smirili.
3 dana nakon prestanka tableta započinjem sa službenim protokolom (podaci o liječenju poznati redakciji). Uz njega mi je rečeno da pijem svakodnevno i probiotik, vitamin D i folnu kiselinu. Ja uzimam Novalac već godinama i rekli su da je to ok i da nastavim, a dodala sam na svoju ruku još i omega 3 i magnezij.
Na dan aspiracije donorice započinjem s terapijom progesteronom. Također primam i prvu intralipidnu infuziju od 3 predviđene zbog povišenih NK stanica.
Na dan transfera dodajem još ostatak terapije.
U slučaju trudnoće, svu terapiju nastavljam uzimati do 12tt.
Kao što sam rekla, planirani datum aspiracije je bio 11.3 uz moguće odstupanje za dan-dva gore-dolje.
Ja sam 3.3. imala ultrazvuk da se izmjeri debljina endometrija koja je tada već bila odlična – 9,3 mm.
U petak 6.3. saznajemo da aspiracija donorice neće biti prije planiranog datuma odnosno da će biti najranije 11.3. što će nam potvrditi nakon njezinog ultrazvuka u ponedjeljak 9.3.
U ponedjeljak ujutro dobivamo informaciju da je sve u redu i po planu i da je aspiracija donorice u srijedu kako je i planirano od samog početka.
Utorak ujutro krećemo put Praga i u Prag stižemo u večernjim satima.
Drugo jutro smo naručeni u kliniku kako bi muž odradio svoj dio posla i kako bi ja dobila prvu intralipidnu infuziju.
KLINIKA PRVI DAN
U kliniku smo došli nešto prije 9 ujutro.
Predvorje i čekaona, kao i cijela klinika su stvarno jako veliki. Prilikom prijave kod žene na recepciji koja govori i hrvatski/srpski, ostavite dokumente da vas upiše i čekate koordinatoricu.
Kada je stigla i nakon što smo se službeno upoznali ostavila nam je suglasnosti koje smo morali potpisati – za oplodnju i za zamrzavanje.
Potom javljaju da su spremni za muža i on odlazi dati svoj uzorak.
Kaže da je sobica dosta mala, unutra je samo umivaonik i televizija. Za razliku od nekih privatnih klinika kod nas koje su imale i wc, ovdje ga nema.
Kada je on odradio svoj dio, na licu mjesta smo platili intralipidnu infuziju i mene šalju na infuziju. Dobila sam narukvicu s imenom i barkodom, jednokratni kimono i šlapice ali nisam se morala skidati iako sam išla u dio gdje su inače žene prije i poslije aspiracije i transfera.
Sestra me prikopčala na infuziju i iako mi je rekla da računam na nekih sat vremena, u roku od 30 minuta je sve iskapalo i bilo gotovo.
U međuvremenu je muž išao vaditi krv za spolno prenosive bolesti. Imali smo uredan nalaz od doma ali oni iz nekog razloga traže svoj nalaz. Dva puta je dva puta 😉
Koordinatorica nam je rekla da za sada nema nikakve informacije kako je prošla aspiracija ali da je to dobar znak jer da je nešto loše bi znala tako da ne brinemo.
Sve informacije o broju stanica ćemo doznati sutradan.
I tako smo se mi lagano uputili prema hotelu koji je bio udaljen 7 minuta hoda od klinike.
CIJENA PAKETA I PLAĆANJE
Mi smo odlučili da ćemo uzeti paket s garancijom dvije blastociste uz nadu da će ih naravno biti više.
Međutim unutar tog paketa postoje još 3 dodatna podpaketa.
Zbog mojih dijagnoza i prijašnjih neuspješnih postupaka predloženo nam je da uzmemo najskuplji paket koji uključuje sve dodatne metode asistencije (Embrio glue, Assisted hatching, Microsperm sorting..). U tom paketu je između ostalog uključeno i zamrzavanje embrija na dvije slamke i jedan dodatni transfer.
Na kraju se ispostavilo da je to bila dobra odluka jer se iz nekog razloga mom mužu koji je do sada svaki put imao odličan spermiogram, na dan oplodnje pokvario. Malo smo istraživali i moguće da je do toga došlo zbog 10-satnog puta u Prag dan odnosno večer prije, gdje smo se trudili što manje stajati kako bi što prije došli.
Prvo se plaća avans prilikom potvrde donorice i protokola u iznosu od 2500 eura. Ostatak iznosa se plaća na dan oplodnje odnosno aspiracije donorice.
Mozete platiti gotovinom ili karticama. S tim da morate uzeti u obzir da se tako veliki iznos vrlo vjerojatno ne može samo tako platiti karticom nego morate tražiti od banke da vam odobre tu transkaciju.
Također je moguće platiti i na račun (kao i avans) ali tada je potrebno tražiti fakturu prije kako bi uplata već njima bila vidljiva kada dođete na dan aspiracije donorice.
Mi smo odlučili platiti na taj način jer nisam htjela nositi toliko gotovine sa sobom, a nisam ni htjela riskirati da mi taj dan blokira kartica. Ovako sam na miru, dan prije, uplatila preko računa. Morala samo na netbankingu upisati dodatnu autorizaciju s obzirom na velik iznos i drugi dan su im novci bili vidljivi na računu.
KLINIKA DRUGI PUT I REZULTATI
Dan nakon aspiracije donorice poruka koordinatorice dolazi dosta rano, već oko 9:30. Aspirirano je 10 jajnih stanica, sve stanice su bile zrele, oplođene i lijepo se razvijaju.
O daljnjem razvoju će me obavijestiti sutradan.
Sutradan nikako da dočekamo poruku. Oko 15 sati ja šaljem upit i za pola sata dobivam informaciju da je sve i dalje u redu, i dalje ih je 10.
Treći dan se koordinatorica opet javlja sama ujutro i obavještava nas da je i dalje 10 zametaka u razvoju.
Četvrti dan je nedjelja tako da se ne čujemo nego se vidimo u ponedjeljak na transferu.
Koordinatorica nam je rekla da dođemo u kliniku u 12:30 i da nije potrebno dolaziti ranije. Naravno da sam ja čekala spremna od 10.
Po dolasku dobivam narukvicu s imenom i barkodom. Pitaju imam li pun mjehur ali s obzirom da znam da se moj mjehur jako brzo i lako napuni uzela sam bočicu vode sa sobom i popiškila se prije izlaska iz hotela, pa sam rekla da radim na tome.
Čim nas je koordinatorica vidjela, sa smješkom je došla do nas i kaže da je rezultat super. Danas jednu odličnu blastocistu vraćamo i morati ćemo nadoplatiti zaleđivanje jer imamo još 6 odličnih blastocista za zalediti. S obzirom da su ocijenjene najvišom ocjenom nisu htjeli zamrzavati dvije na jednu slamku nego predlažu da bi bilo najbolje da se svaka zaledi na svojoj slamčici. Rekla sam je to jedini trošak kojem sam se nadala. Tako da smo nadoplatili još dodatnih 260 eura za 4 slamčice jer su nam dvije bile uračunate u paketu koji smo uzeli.
Potom me pozivaju na vađenje krvi kako bi se prekontrolirao progesteron i dobivam super cool žuti flasterić na mediće.
Nakon toga se sve usporilo, čekaona se puni, ništa se ne događa. Najednom ulazi hitna pomoć i izvode ženu na nosilima iz operacijske sale. Pretpostavljam da je ženi pozlilo ili od anestezije ili se dogodilo nešto što nije trebalo tijekom aspiracije. Nismo htjeli ispitivati..
Koordinatorica dolazi do nas, ispričava se zbog kašnjenja i predlaže mi da idem ipak isprazniti mjehur s obzirom na dugo čekanje pa da kasnije samo popijem vode prije transfera. S obzirom da sam taman razmišljala kako mi se jako počinje piškiti, rado prihvaćam njen prijedlog.
Konačno nas zovu na razgovor kod doktorice. Pokazuje nam sličice naših lijepih zametaka, daje mi upute za daljnju terapiju i vađenje bete i idem na transfer.
Na kartonu mi je dodijeljen broj, broj 4. U ormarić broj 4 ostavljam stvari, oblačim spavaćicu, kapicu i šlapice i odlazim na krevet broj 4. Mogu uzeti i mobitel sa sobom jer sam tek 4. na redu. Ukupno nas je bilo 7 za transfer.
Kroz 15 minuta me doktorica zove u salu broj 2, šalje kod embriologice na prozorčić da joj kažem svoje ime i pokažem narukvicu s imenom i barkodom i transferiraju mi moju blastocisticu..
Malo mi je to sve nekako bilo čudno jer ne razumijem što pričaju doktorica i sestra koja drži uzv, ne znam jel ide sve kako treba. Doktorica priča na engleskom kada se obrati meni, ali to je bilo minimalno. Samo da me upozorila da stavlja spekulum i poslije da mi kaže da je gotovo. Sve ostalo je preskočeno.
Ja volim slušati što govore, ulazi li kateter bez problema, ide li sve glatko i sl., pogotovo jer sam već imala jedan otežani transfer, a ovaj put nažalost nisam razumjela ništa.. U jednom trenutku me čak mrvicu nešto i zaboljelo ali nitko nije ništa rekao pa sam se samo mogla nadati da je sve prošlo ok.
Odmah kada je embriologica javila da je slamka prazna silazim sa stola, doktorica me šalje na krevet, kaže da ako mogu izdržati bez mokrenja legnem još 15ak minuta i onda sam slobodna. I tako je i bilo. Nakon 10-15 minuta sestra dolazi da mogu ići, presvlačim se i odlazimo pješke do hotela.
Taj dan provodimo u krevetu u hotelu i naručujemo preko Wolta McDonald’s krumpiriće da se tradicija ispoštuje.
HOTEL I JAVNI PRIJEVOZ
Mi smo bili smješteni u hotelu Avion.
Hotel kao hotel je bio sasvim u redu.
Ono što me malo neugodno iznenadilo na samom početku je cijena. Iako sam ja gledala da je cijena tog hotela oko 50 eura po noći, odmah po dolasku naplatili su nam 80 eura noćenje. I da, hotel se plaća po dolasku, a ne po odlasku.
Kako nismo znali kada će točno biti aspiracija odnosno kada ćemo morati doći, rekli smo koordinatorici da se pobrine za naš smještaj i ona ga je rezervirala dan prije našeg dolaska. Naravno da sam poslije provjerila da u tom terminu nije bilo više slobodnih soba za rezervirati online tako da vjerujem da je to igralo ulogu u cijeni.
Ali ne mogu se požaliti. Nije neki moderan hotel ali sobe imaju sve što je potrebno i ono što nam je bilo najvažnije – čisto je i uredno.
Hotel ima garažu tako da smo mi tamo parkirali auto i nismo ga više koristili do povratka. Garaža se plaća 10 eura po danu/noći.
Doručak u hotelu je korektan, klasični doručak bez nekog pretjerivanja. Nešto nareska, jaja, hrenovke, pašteta, pašta, lisnato, namazi, palačinke, kroasani, pahuljice, neke salate, voće i slično. Nije neki pretjerano veliki izbor ali rekla bi taman da si svatko nađe nešto po guštu. Osim onih koji ne jedu gluten – uzmite svoj kruh.
Hotel je u jako mirnom i lijepom kvartu tako da smo svaki dan navečer išli u šetnju. Odmah preko puta hotela je i škola ali nikada nije bilo galame i buke. Tramvajska stanica je na manje od 5 minuta pješice, a stanica metroa na 7 minuta. I za čas ste u centru.
Na drugoj strani je Billa koja se nalazi na 10 minuta pješice, a trgovački centar Borislavka na 15 min i u njemu imate Lidl, dm, Pepco i još nekoliko trgovinica.
Mi smo svaki dan išli do centra tramvajem ili metroom i od tamo bi pješice obilazili ono što smo si taj dan zamislili.
Za sve javne prijevoze vrijedi ista karta i za javni prijevoz imaju super aplikaciju PID LITACKA u kojoj osim što možete kupiti kartu, možete vidjeti i kompletnu mapu Praga, gdje koji tramvaj/metro vozi i isplanirati si put gdje su odmah ponuđene dostupne rute i čime da idete. I naravno točna vremena polaska.
Što se karata tiče, kontrole su im jako stroge i kazne visoke i ne isplati se riskirati kaznu.
Imaju dostupne karte u trajanju od 30 i 90 minuta, 24 sata i 3 dana.
Kada kupite kartu potrebno ju je i aktivirati i sama aktivacija traje 1 minutu. Nakon te 1 minute karta počinje vrijediti. To je napravljeno da bi se izbjegli pokušaji švercanja i aktivacija karte tek kada vidite kontrolu. Što se metroa tiče, karta mora biti aktivna u trenutku kada pređete bijelu liniju inače riskirate kaznu. Nas su dva puta zaustavili u metrou i tražili karte i nitko sretniji od mene kada znam da se karta isplatila.
Greška koju smo mi napravili je što smo kupili trodnevnu kartu.
Sve dane koje smo išli u centar smo išli tamo tramvajem ili metrom, sve što smo htjeli obišli pješice i popodne se vraćali u hotel. Dvije karte od 30 minuta za tri dana bi nas manje došle nego jedna trodnevna.
Ako ćete više puta na dan koristiti javni prijevoz i češće se voziti onda se definitivno isplati ali eto, nama se potrefilo tako da smo 3 dana za redom koristili tramvaj/metro samo jednom do grada i jednom nazad tako da smo tu bili na gubitku nekih 12 eura u ta 3 dana.
PUT
Put prema Pragu je prošao super. Krenuli smo iz Rijeke oko 9:30 i 19:30 smo bili pred hotelom. Nije bilo nikakvih zastoja osim onih koje smo si sami napravili. Bez gužvi, bez radova, bez nesreća..
Stali smo u Ilirskoj Bistrici na benzinskoj kupit vinjetu za SLO i AU.
Poslije smo stali nakon Maribora i nakon Beča kupit vinjetu za Češku i piškiti još jednom.
Mi smo išli rutom Ljubljana – Maribor – Graz – Beč – Brno – Prag jer iako je preko Karavanki malo brže, ali je i skuplje jer treba plaćati tunele.
Slovenija ima najmanje sedmodnevnu vinjetu tako da smo morali kupiti novu za natrag jer smo se vraćali 8.dan, a Austrija i Češka imaju i jednodnevnu i 10-dnevnu koja je jeftinija nego da kupiš dva puta za jedan dan. Tako da to nismo morali više kupovati.
Oko Beča je samo malo bilo gužve jer smo tamo bili baš oko 15 sati ali dosta brzo smo prošli s obzirom da su nas upozoravali da su drugi sate gubili dok su prošli kroz Beč..
Najdosadnija ruta nam je bila Brno-Prag, to je nekih 2:30 sata žive dosade po ravnom i nigdje ništa zanimljivo za vidjeti, pogotovo jer je već pao i mrak..
Za nazad prema Rijeci smo odabrali rutu Prag – Linz – Graz – Ljubljana.
Ono što se nismo dovoljno dobro informirali, da su na ruti Linz – Graz još 2 tunela koja se dodatno plaćaju 17 eura.
Ruta je vremenski kraća ali je puna uspona koji troše dodatno gorivo i treba platiti i ta dva tunela. Mi smo ih ipak odlučili zaobići što nas je koštalo nekih 30-45 dodatnih minuta. Na toj ruti je također puno manje benzinskih i puno manje restorana.
Da idemo ponovo, išli bi i gore i dolje prvom rutom koja je malo vremenski duža ali je kompletno ravna i nekako lakša.
Za nazad smo češće stajali, stali smo sigurno 5 puta. Trebalo je ipak svakih sat-dva protegnuti noge zbog cirkulacije.
Ono što smo mi primijetili da se u Austriji na Restplac-ima ne plaća wc, dok je na benzinskama 1 euro.
Ako imate Petrol karticu i skupljate bodove na njoj, u Sloveniji na Petrolovim benzinskama (kojih je jako puno) možete koristiti wc za 1 zlatni bod iz aplikacije. Inače je također 1 euro.
Također u McDonald’sima, kako u Austriji na autoputu, tako i u Pragu po gradu se wc plaća (u Austriji je bilo 70 centi) ali dobijete vaučer koji možete iskoristiti za hranu pa vam umanje cijenu računa.
Za Češku nisam sigurna, stali smo samo na jednoj benzinskoj na kojoj se wc nije plaćao. Slučajnost ili ne, ne znam..
POVRATAK
Dan nakon aspiracije sam preležala. Tako mi je najdraže i tada sam najmirnija.
Drugi dan u 7:30, odmah nakon doručka krećemo kući. Ja sam u autu bila naslonjena na jastuk i u poluležećem položaju jer mi je tako nekako bilo udobnije.
Uz česta stajanja, doma dolazimo oko 20 sati.
Sljedećih par dana provodim na kauču uz povremene lagane šetnjice. Prvi put sam odlučila iskoristiti bolovanje svih 14 dana na koje imam pravo, a kako radim u školi taman sam to uspjela povezati s proljetnim praznicima.
Simptoma nisam imala nikakvih. 7 dana nakon transfera odlazim po drugu intralipidnu infuziju u polikliniku u Rijeci. Odlučujem napraviti test sljedeći dan, 8 dana nakon transfera. Pokazuje se crtica. Olakšanje. Ne sreća nego samo olakšanje. Previše puta sam se veselila pa nije završilo dobro. Pratim tamnjenje testa sljedećih nekoliko dana i 10dpt vadim prvu betu koja iznosi 371. Ponavljam u subotu 12dpt privatno i stiže vrijednost od 943. E sada se počinjemo veseliti.
Još jedno ponavljanje u ponedjeljak da se ispoštuje onih 14dpt koje su tražili u poliklinici i dobivamo vrijednost od 3359.
Slijedi čekanje pregleda i započinju lagano prvi trudnički simptomi.
Tri tjedna kasnije, trudna sam 7+6 i za sada je sve u najboljem redu. 
Nadamo se da će tako i ostati.
S ljubavlju,
Sanjushka
