Monozigotni blizanci nakon transfera jednog embrija (SET) – što kaže znanost?
Može li se nakon transfera samo jednog embrija u IVF postupku razviti blizanačka trudnoća? Iako se single embryo transfer (SET) smatra najsigurnijom strategijom za smanjenje rizika višeplodne trudnoće, znanstvena literatura bilježi rijetke slučajeve u kojima se jedna blastocista podijelila u dva genetski identična fetusa.
U otvoreno dostupnom radu objavljenom na PubMed Central opisan je slučaj monozigotnih dihorionsko-diamniotskih (DCDA) blizanaca nakon transfera jedne blastociste u IVF postupku. DNA analizom potvrđeno je da su blizanci nastali iz jednog jedinog embrija.
Ovaj slučaj otvara važno pitanje: može li se blastocista podijeliti kasnije nego što klasična embriološka teorija pretpostavlja?
Što znači kada se jedan embrij podijeli?
Kada govorimo o blizancima, razlikujemo:
- Dizigotne (dvojajčane) – nastaju iz dvije različite jajne stanice i
- Monozigotne (jednojajčane) – nastaju diobom jednog embrija.
U općoj populaciji monozigotni blizanci javljaju se u otprilike 0,3–0,4% trudnoća. U IVF postupcima incidencija može biti blago povećana, ali i dalje ostaje niska.
U ovom slučaju:
- transferirana je jedna blastocista
- razvila se DCDA blizanačka trudnoća
- genetskom analizom potvrđena je monozigotnost
To znači da se jedan embrij podijelio u dva.
Što je DCDA blizanačka trudnoća?
DCDA (dihorionsko-diamniotska) trudnoća znači da svaki fetus ima vlastitu posteljicu i vlastitu amnionsku vrećicu.
Prema klasičnoj teoriji (Cornerova hipoteza), DCDA monozigotni blizanci trebali bi nastati vrlo rano – prije stadija blastociste.
Međutim, u ovom IVF slučaju:
- embrij je bio u stadiju blastociste (5.–6. dan razvoja)
- transferiran je kao jedan embrij (SET)
- unatoč tome, podijelio se u dva genetski identična fetusa
To sugerira da mehanizam nastanka monozigotnih blizanaca možda nije strogo ograničen na najraniju fazu razvoja.
Koliko je često da se jedan embrij podijeli u IVF-u?
Važno je naglasiti:
Radi se o iznimno rijetkom fenomenu.
Single embryo transfer (SET) i dalje značajno smanjuje rizik višeplodne trudnoće u odnosu na transfer dva ili više embrija.
Prema dostupnim podacima:
- stopa monozigotnih blizanaca nakon IVF-a procjenjuje se između 0,5–2%
- većina SET postupaka rezultira jednoplodnom trudnoćom
- DCDA monozigotni blizanci nakon blastociste su vrlo rijetki slučajevi
Ovaj dokumentirani slučaj ne mijenja kliničke smjernice – već produbljuje znanstveno razumijevanje embrionalne diobe.
Što ovo znači za parove u IVF postupku?
Za parove koji su u IVF postupku ili tek planiraju postupak, ključno je razumjeti:
- Transfer jednog embrija i dalje je najsigurnija strategija,
- Rizik blizanačke trudnoće je nizak, ali nije apsolutno nula,
- IVF ne “stvara” blizance namjerno kada se radi SET,
- Biološki razvoj embrija i dalje ima elemente koje znanost istražuje.
Ovakvi slučajevi pomažu embriolozima bolje razumjeti plastičnost rane embrionalne diobe i potencijalne mehanizme nastanka monozigotnih blizanaca.
Zašto je ova studija važna?
Ovaj rad je važan iz više razloga:
- genetski potvrđuje monozigotnost,
- dokumentira DCDA konfiguraciju nakon blastociste,
- dovodi u pitanje strogo vremensko tumačenje Cornerove hipoteze,
- doprinosi sigurnijem savjetovanju pacijenata u IVF postupku.
U kontekstu modernog IVF-a, gdje se sve češće primjenjuje elective single embryo transfer (eSET), razumijevanje rijetkih ishoda postaje još važnije.
Zaključak: Mogu li iz jednog embrija nastati blizanci?
Da – ali iznimno rijetko.
Jedan embrij može se podijeliti i dovesti do monozigotne blizanačke trudnoće čak i nakon stadija blastociste. Ipak, SET i dalje ostaje standard moderne IVF prakse za smanjenje rizika višeplodne trudnoće.
U Miraculumu pratimo i analiziramo znanstvene radove kako bismo parovima pružili jasne, stručne i provjerene informacije o potpomognutoj oplodnji.
Znanstveni izvori
The Incidence of Dichorionic Diamniotic Twin Pregnancy After Single Blastocyst Embryo Transfer and Zygosity: 8 Years of Single-Center Experience, Cambridge University Press
