Osobna IVF priča i iskustva
Nakon 5 godina mi smo najsretniji na svijetu… Naša priča počela je 2020. godine u 3. mjesecu kad je suprug napravio spermiogram. Kada su za 2 tjedna došli nalazi dobro da smo sjedili jer nismo mogli doći k sebi od šoka, samo 2%pokretnih spermija, dijagnoza OAT. Odmah sam se javila svom ginekologu, čovjeku skidam kapu za sve što je napravio za mene, za nas, jer u današnje vrijeme imati takvog socijalnog ginekologa je sreća. Uglavnom odmah nas upućuje na pregled na humanu reprodukciju.
I tu zapravo kreće borba… pokušavam dogovoriti konzultacije u bolnici no nastupa lockdown i na kraju se odlučujemo za privatnu polikliniku koja radi preko hzzo-a. Dobivamo termin za konzultacije u 5. mjesecu 2020. Zbog lockdowna postupci se ne rade, te na listu dospjevamo tek u 11 mjesecu 2020.
Prvi ICSI postupak, dobivamo 3 blastociste, uvjeravaju me da sam trudna odmah jer je kod mene sve ok i naravno da smo se 3 puta razočarali jer nije došlo do trudnoće. Odlučujemo se za novi postupak u istoj poliklinici u 10 mjesecu 2021. Od 11 izvađenih jajnih stanica na kraju samo 1 blastocista koja se primila, ali u 6. tjednu trudnoće dolazi do prestanka rada srca. Idem na kiretažu.
Skupljamo snagu za novi pokušaj. Krećemo u 3. ICSI postupak krajem 2022. Ovaj puta se odlučuju da mi vrate trodnevne zametke i to 2, no ništa od toga, a za zamrznuti ne ostaje ništa. Nakon tog pokušaja krećemo u 4. ICSI, opet ostajem trudna no ovaj put spontani u 11. tjednu trudnoće. Predlažu mi medikamentozni pobačaj no jednostavno nisam mogla to prolaziti i odlučujem se privatno na kiretažu.
Ostala mi je još 1 blastica no odlučujemo da uzimamo pauzu i da ćemo je vratiti početkom 2024. Ni s tim našim smrzlićem nije bilo sreće i tu je došlo vrijeme da kažemo dosta svemu, idemo probati privatno 1 postupak pa ako ne ide uzet ćemo pauzu opet. I taj postupak u 9. mjesecu 2024 je bio sve samo ne očekivan. U ponedjeljak sam dobila menstruaciju, zovem u polikliniku i kaže doktor krećeš se odmah pikati, 1.dan ciklusa. Meni ništa jasno no slijedim upute, već 11 dan ciklusa sam na punkciji, dobiveno 11 jajnih stanica, ali zašto bi bilo jednostavno, mužev spermiogram najgori do sad, morfologija 0%, embriolog govori da će dati sve od sebe, ali ne može puno obećati. Iščekujem idući dan sva u grču, nikada nije trebalo tako dugo da me zovu, i imamo 6 oplođenih jajnih stanica. Sretni smo svi od nas do doktora. I drugi i treći dan svih 6 se lijepo razvija i dogovaramo transfer 5. dan. Sva puna nade odlazim s mužem i još radimo planove kako ćemo smrznuti, kako će biti djece, a ono samo 1 blastocista ostala. Od šoka nismo znali što nas je snašlo. Doktor mi je rekao da mi je vraćaju samo ako je endometrij I sve savršeno inače idemo na zamrzavanje. Taj uzv mi je bio najstresniji do onda, ali sve je bilo super i idemo na vraćanje. Ja sam tad bila toliko tužna da sam već opet mislila da ništa od toga i onda mi je sestra u poliklinici rekla da nema odustajanja da je ona sigurna da ću biti trudna i da se počnem ponašati kao trudnica. I baš mi je to trebalo jer nakon 12. dana beta je bila pozitivna, za 2 dana se poduplala. I onda je krenuo strah hoće biti li sve dobro, iako sam ovaj put znala da hoće.
Pet dana poslije druge bete na poslu sam počela krvariti, brzo na pregled i na strogo mirovanje. Plod se vidio, već je i srce kucalo, no ispod ploda je bio hematom. Držim se svih uputa, mirujem no tjedan dana nakon pregleda kreće krvarenje sa ugrušcima, odmah u bolnicu, pukao hematom, plod vitalan, opet na strogo mirovanje i tako do 20.12. na strogom mirovanju dok nije cijeli hematom izašao, a naša mala mrvica je rasla. Do kraja prvog mjeseca je sve bilo uredu, no onda opet novi šok, skratio mi se cerviks, završila sam na serklaži, 10 dana bolnice pa doma strogo mirovanje. Mjesec dana sve super i na 1. april dobijem trudove, opet bolnica, zaustavljaju mi trudove i nakon 16 dana opet me puštaju doma na strogo mirovanje. 18 dana nakon toga opet završavam u bolnici jer ne osjećam bebu, a tlak mi je bio skočio od brige, no ona je dobro, i u bolnici opet dobivam trudove, miču mi šav i ostajem tamo dok ne rodim, a to je bilo 4 dana nakon micanja šava, kreću trudovi, crp raste i 6 tjedana prije termina me porađaju.
I uspjeli smo!!! Naša mala djevojčica još malo i 3 mjeseca će imati, tako nestvarno. Svaki ubod se isplatio za nju i svih 5 godina koliko smo je čekali se isplatilo. Naša priča sa ivf-om tu staje, ali svim hrabrim ženama koje prolaze sve što smo i mi, želim da ne odustanu i vjeruju!!!
S ljubavlju,
Libo