Osobna IVF priča i iskustva
Naš put prema roditeljstvu započeo je 2018. godine u jednoj državnoj klinici. Imala sam dva prirodna ciklusa, ali bez dobivenih jajnih stanica. U trećem, stimuliranom postupku dobili smo 6 blastocista. Slijedilo je pet transfera: dva su završila izvanmaterničnom trudnoćom te iz istog razloga operacijama oba jajovoda, jedan biokemijskom trudnoćom, a dva (vraćena zajedno) bila su neuspješna.
Borbu smo nastavili 2020. godine u privatnoj poliklinici koja surađuje s HZZO-om. U prvom stimuliranom postupku dobili smo 3 blastociste – dvije nisu uspjele, ali treća je donijela naš najveći dar – dijete, našeg sina.
Ponovno smo pokušali 2024. u istoj klinici. Od 15 jajnih stanica razvila se samo jedna blastocista, no trudnoća je nažalost završila spontanim pobačajem u 9. tjednu. Unatoč svemu, odlučili smo ići dalje.
Godine 2025. ponovno smo započeli postupak, ovog puta s drugim doktorom, ali u istoj klinici. Dobila sam 14 jajnih stanica – 6 nezrelih, 8 za upotrebu, a oplodilo ih se 5. Čekamo daljnji razvoj i ishod.
Dosad sam prošla 2 prirodna ciklusa i 4 stimulirana, iz kojih smo dobili ukupno više od 10 blastocista. Iskreno, osjećam umor – fizički i emocionalni.
Naš najveći izazov je vrlo loš i promjenjiv spermiogram. Imali smo sreće 2020. kada je nalaz bio najbolji – suprug je tada dosljedno primjenjivao sve preporuke: cink, selen, bez alkohola i gaziranog, široko donje rublje, izbjegavanje bicikla i maksimalna pažnja na životni stil.
Danas smo ponovno u postupku, ali suočeni s najlošijim nalazom do sada – oligoasthenoteratozoospermia. Ipak, ne gubimo vjeru.
S ljubavlju,
Gospođa iz Istre
