Osobna IVF priča i iskustva
U periodu od 3 godine imala sam dvije prirodne trudnoće koje su nažalost prerano završile već u prvim tjednima. Prva trudnoća je bila neplanirana i sve je bilo u redu do 9.tjedna kada je to malo srce samo prestalo kucati. Uz borbu samih sa sobom, držala nas je vjera da će sa idućom trudnoćom biti sve u redu. Svi preliminarni nalazi su bili uredni, no već smo mislili potražiti stručnu pomoć obzirom da više od godinu dana nije dolazilo do ostvarivanja trudnoće i pitali smo se kako je prvi put uspjelo “iz prve”, a sada se mučimo…I eto kada smo se skoro prestali nadati, ponovno smo ugledali taj plusić ali je vrlo brzo ponovno sve krenulo po zlu i vratilo nas na početak. Tu smo odlučili otići u privatnu polikliniku humane reprodukcije i došli u ruke nevjerojatnog doktora koji nam je dao popis pretraga koje bi bilo dobro napraviti i ispratio nas je s rečenicom “Radite na trudnoći dok obavljate te pretrage i nadam se da vam ja onda na poslijetku neću ni trebati”. U tom trenutku nas je to toliko ohrabrilo da još nismo razmišljali toliko o IVF-u, nego smo vjerovali da će se sve ipak posložiti samo da jednostavno treba duže vremena.
Odradili smo sve pretrage koje je zatražio doktor i ispostavilo se da imam pojačanu aktivnost NK stanica, koje mogu biti (ali i ne moraju) uzrok prethodnih neuspjelih trudnoća, a sada i neplodnosti. NK stanice i njihova aktivnost su još uvijek siva zona medicine, te samim time nema ni konkretnog lijeka osim kortikosteroida za koji isto nije dokazano da će djelovati baš onako kako treba, ali uz to ima i potencijalno ozbiljne nuspojave. Također sam obavila i hematološke pretrage, gdje je ustanovljena mutacija PAI faktora što znači da će mi u budućoj trudnoći trebati niskomolekularni heparin kao svakodnevna terapija. U jednu ruku su me dobiveni nalazi obeshrabrili, ali u drugu ruku sam bila zahvalna što smo barem na tragu rješenja i da više ne moramo tapkati u mraku. Bilo je dosta borbe sa samom sobom i osjećala sam se krivom što ne mogu podariti svom mužu obitelj o kakvoj smo sanjali. Taj začarani krug negativnih misli i okrivljivanja me ustvari samo udaljavao od naše želje da postanemo roditelji. Uz puno razgovora i prihvaćanja, odlučili smo krenuti u IVF postupak jer nam je na dobivene nalaze i sam doktor rekao da je ipak to najbolja (vjerojatno i jedina) opcija za nas.
Čuli smo ponešto o IVF-u ali tek kada kreneš u postupak, shvatiš koliko ne znaš i kolika je to borba iz dana u dan. Sam proces je stvarno individualan i tu mislim da je ključno pronaći doktora kojem možete upotpunosti vjerovati. U našem slučaju odmah smo išli na stimulaciju ovulacije, te mi je aspiracijom izvađeno 9 jajnih stanica. Zahvat nije bio toliko bolan (u razini sa klasičnim ginekoloskim pregledom samo traje koju minutu duže), ali par dana nakon zahvata sam imala užasne bolove i uvećane jajnike. Stoga se nije odmah islo u ET, nego smo pricekali par ciklusa da se jajnici “ispušu” i vrate na svoju normalnu veličinu. Iako smo jako zahvalni što se u konačnici sve brzo odvijalo, tada u tom trenutku svaki tjedan i mjesec su nam trajali kao čitava vječnost.
Napokon je došao termin za FET i iako znajući da su male šanse da uspije već u prvom transferu, svejedno smo se nadali. Tako je i došla prva beta 537 🙂 Iako smo bili sretni, sa velikim strahom i strepnjom smo čekali ponovni nalaz bete (koji se radi za 2 dana) i na našu veliku sreću beta je porasla, što znači da se trudnoća razvija u dobrom smjeru. Prvo tromjesečje smo se i dalje potiho veselili, zbog prethodnih iskustava i još sam imala hematom zbog kojeg sam morala mirovati prva 4 mjeseca. Ostatak trudnoće je protekao glatko, uživala sam koliko sam mogla da nadoknadim tugu, bol i strah iz prethodnih neuspjelih trudnoća.
Nakon svega što smo prošli ponosna sam na nas, a svaka suza i neuspjeh su napokon dobili svoj smisao.
I sada Pahuljice naša mala, mama i tata odbrojavaju dane da te napokon zagrle. Toliko si već hrabra, a da ni ne znaš…
I hvala ti što si me nakon toliko godina napokon vratila “meni”.
A vama dragi budući roditelji koji prolazite slične borbe šaljem svu podršku i znajte da niste sami. Želim vam da čim prije i vi zagrlite svoju malu pahulju.
