Izazovi reproduktivne medicine u Hrvatskoj
Pristup medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) u Hrvatskoj temelji se na zakonodavnim rješenjima (Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji) koja su tijekom godina oblikovala sam pristup dijagnostici i liječenju neplodnosti. Međutim, u usporedbi s razvojem reproduktivne medicine u Europi, sve se češće ističu pitanja vezana uz dostupnost postupaka, širinu dijagnostičkih mogućnosti i organizacijske modele koji prate moderne medicinske standarde. Naglašava se potreba razmatranja daljnjih prilagodbi kako bi sustav učinkovito odgovorio na zahtjeve suvremene prakse i potrebe pacijenata.
Tko ima pravo na MPO u Hrvatskoj?
Prvotni Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2009. godine (NN 88/2009) dopuštao je postupke isključivo heteroseksualnim bračnim parovima. Izvanbračne zajednice, samci i istospolni parovi tada su bili potpuno isključeni iz prava na roditeljstvo putem potpomognute oplodnje.
Zakon iz 2012. (NN 86/2012) donio je određene pomake – uključujući proširenje prava na izvanbračne zajednice.
Broj dopuštenih postupaka: zašto postoje ograničenja?
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) trenutno pokriva:
- 6 postupaka izvantjelesne oplodnje (IVF) za žene mlađe od 42 godine (od toga 4 uz stimulaciju) i
- 4 postupka inseminacije (IUI).
U većini europskih zemalja broj pokušaja ne propisuje zakon, već o tome odlučuje liječnik prema medicinskoj indikaciji.
Uspjeh IVF postupaka ne ovisi isključivo o broju pokušaja, već i o dobi pacijentice, zdravstvenim čimbenicima i kvaliteti terapije, zbog čega se sve češće ističe potreba za usklađivanjem broja dopuštenih pokušaja s novijim medicinskim spoznajama.
Pacijentice kojima se broj pokušaja ograničava često nastavljaju liječenje u privatnim klinikama, uz iznimno visoke troškove što može biti dodatan psihološki i financijski teret.
Broj jajnih stanica, zametaka i čuvanje spolnih stanica
Prema zakonu iz 2009. godine (NN 88/2009) bilo je dopušteno oploditi najviše tri jajne stanice po ciklusu – što je drastično smanjivalo uspješnost.
Srećom, Zakon iz 2012. (NN 86/2012) liberalizirao je tu odredbu: sada je moguće oploditi do 12 jajnih stanica te zamrznuti višak jajnih stanica ili embrija.
HZZO pokriva čuvanje spolnih stanica i embrija do 5 godina, uz mogućnost produljenja za još 5. Što nakon toga?
Zakon spominje mogućnost darivanja embrija nakon smrti jednog ili oba partnera – ali nacionalna banka spolnih stanica još uvijek ne postoji. Drugim riječima: sustav je predvidio zakonski okvir za osnivanje banke, ali još uvijek nisu stvoreni uvjeti za njegovo provođenje.
Genetska dijagnostika: dopuštena, ali nedostupna
Zakon dopušta preimplantacijsku genetsku dijagnostiku embrija (PGT), ali u praksi se u Hrvatskoj ne provodi, čak niti u privatnim klinikama. U susjednim zemljama, poput Slovenije, Češke i BiH, PGT testiranja redovito se provode i dostupna su parovima s ponavljanim neuspjesima implantacije ili rizikom genetskih bolesti.
Ova testiranja omogućuju odabir embrija s ispravnim brojem kromosoma prije njihovog prijenosa u maternicu, što može doprinijeti povećanju šanse za uspješnu implantaciju i smanjenju rizika od spontanih pobačaja.
Parovima koji ispunjavaju medicinske uvjete HZZO sufinancira putovanje u inozemstvo radi liječenja.
Jesmo li zaboravili koliko smo nekad bili napredni?
Možda zaboravljamo da je prva beba začeta IVF metodom u Hrvatskoj rođena 1983. godine – samo pet godina nakon prve IVF bebe na svijetu.
Bio je to povijesni uspjeh i dokaz da su hrvatski liječnici bili među pionirima svjetske reproduktivne medicine. Od tada je u Hrvatskoj rođeno više od 40 000 djece začete uz pomoć MPO metoda.
Ipak, zakon iz 2009. vratio nas je desetljećima unazad – ograničenjem oplodnje i obaveznim psihološkim procjenama parova prije postupka. Zamislite: par koji se već suočava s neplodnošću mora dokazivati da je “spreman” biti roditelj. Takve odredbe stvarale su osjećaj stigme i diskriminacije – umjesto podrške. Zakon iz 2012. donio je napredak i otvoreniji pravni okvir, ali se i dalje u praksi susrećemo s izazovima.
Vrijeme je za promjene
Danas, više od četiri desetljeća nakon prvih uspjeha, Hrvatska raspolaže stručnim kadrom i iskustvom koje je usporedivo s mnogim europskim državama. Upravo zato aktualne rasprave o medicinski potpomognutoj oplodnji sve češće ističu važnost jasnog zakonodavnog okvira, dosljedne primjene postojećih propisa i usklađivanja prakse s modernim medicinskim standardima. Takav pristup mogao bi omogućiti stabilniji, predvidljiviji i učinkovitiji sustav za sve koji se oslanjaju na MPO postupke.
Izvori
Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, NN 88/2009
Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, NN 86/2012
OAText: Preimplantation Genetic Testing and IVF Outcomes
HINA Zdravlje: U Hrvatskoj rođeno 40 000 djece zahvaljujući izvantjelesnoj oplodnji