Osobna IVF priča i iskustva
Započet ću našu priču pozitivno kao što sam i ušla u postupak… Naša IVF priča krenula je 01/2024. godine.
2 pune godine i nešto više pokušali smo prirodno ostvariti trudnoću, ali bez uspjeha… Nismo se previše brinuli, rekli smo biti će, nije još suđeno… Okrenuli se drugim stvarima, kupnji kuće, uređenju kuće i na kraju useljenju… tada smo se opet vratili na bebu – želimo bebu…
U to vrijeme ostala sam bez posla, uzela sam si vremena da odmorim i odlučili smo pronaći neku kliniku da odemo popričati u vezi neostvarivanja trudnoće… činila se idealna prilika za krenuti u postupak. Odabrali smo jednu privatnu kliniku koja surađuje s HZZO-om.
I otišli smo,onako bez nekih očekivanja… popričati…
Stiže i siječanj, naručeni smo na konzultacije… ulazimo u kliniku, prvo zapazimo jos 3 para koji čekaju, srce me steže… Nismo sami… sjedimo i šutimo.. Pitanja mi lete kroz glavu: “hoće li nam ovi doktori pomoći?” Hoće,naravno da hoće…
Tada sam sebi stavila u glavu, ja ću sada ući i reći ću da želim biti majka i oni će to ostvariti…
Ušli smo,ljubazna doktorica čita nalaze i pita po što ste vi došli, vama su nalazi uredni… vi ćete zatrudnjeti, samo je pitanje kada…
Ja kažem, možda i hoću ali ja imam 37 g i ne želim više čekati, pokušavamo prirodnim putem već godinama… Doktorica kaže nema problema, odmah krećemo u postupak.. Jako smo joj vjerovali. Kasnije smo bili prebačeni drugoj doktorici zbog određenih razloga što me malo poljuljalo jer sam se baš povezala s njom, otvorila se, tražila pomoć… prebačeni smo uz riječi “nema razloga za brigu, mi smo ovdje svi jednako dobri”… i tako odlazimo drugoj doktorici koja je bila jako otvorena, sve je objasnila i bili smo jako zadovoljni.
U postupak krećemo 1.3.2024., dobili smo lijekove… Pikalice su me malo psihički poljuljale, ali ništa strašno… Nisam se mogla pikati sama pa je partner hrabro preuzeo tu ulogu. Prolazim kroz to i vjerujem u trudnoću… Uz terapiju i lijekove smo dobili 7 folikula, ali nisu svi rasli ujednačeno. Neki su nestali, a neki bili skroz mali te su na kraju samo 3 bila za aspiraciju. Bliži se dan aspiracije, bojim se… Malo je reći da sam od 0 do 24 čitala po forumima koliko to boli… ali nisam se bojala, taj dan ne… Zaboravila sam… Ulazim u sobu, pozitivna skroz, sretna… Upoznajem dvije prekrasne žene koje isto čekaju aspiraciju, kao i ja… Što će biti, kako, sto pitanja prolazi kroz glavu… ali došle smo se boriti.. pričamo, ja sam najglasnija, one su tihe… pričam im svoje planove… ja sam u glavi već trudna… smijemo se, sve se čini puno pozitive… barem meni… ulazimo jedna po jedna na aspiraciju… izlazimo umorne, još pod lijekovima protiv bolova… ajde izdržale smo… ja nisam osjetila ništa i to mi je bilo savršeno, sve ide kako treba…u magli vidim sestru koja mi govori da imamo 2 stanice…samo dvije??? da,dvije…
Napuštam sobu, odlazim s partnerom na kavu kao da ništa nije bilo. Dobro se osjećam, dobro mi je… Sad čekamo ono najvažnije. Odlazim sa prijateljicom na kavu i stiže mi mail iz klinike… Ne mogu pogledati, prekrivam mobitel rukama, ruke mi se znoje, drhtim… napokon čitam, imamo dva trodnevna 10-stanična embrija… naše dvije mrvice… ja plačem, prijateljica plače… jedan dio smo uspjeli…
Dolazi dan transfera, ulazim u sobu, vraćaju mi našu mrvicu, a drugu zamrzavaju. I taj dan kad sam izašla iz klinike puna uvjerenja, znala sam da će ostati tamo kamo su je stavili i tu će rasti i roditi se, puna sam pozitive i vizualiziram našu bebu… 7.dan od transfera radila sam prvi test iako sam trebala čekati 12.dan, ali nisam izdržala… znala sam da je to to… i bilo je… vidjela sam tu malu slabu crticu… koju nikad do onda nisam vidjela, koliko god bi gledala… bila je slaba, ali bila je tu… i svaki dan je bila sve više ružičasta… nisam vise razmišljala o ničem negativnom… što bi se moglo dogoditi ili ne… Velika Subota, dan prije Uskrsa, ja imam pozitivan test…. i moja mrvica je tu, kako sam i planirala… 4 tjedna nakon toga odlazimo u kliniku i potvrđujemo trudnoću i otkucaje srca…
Bilo nam je prvi puta i naš put je bio jako lagan… uspjeli smo iz prve i sretni smo zbog toga… trudnoća je prošla savršeno i rodio se zdrav i prekrasan dječak… naš sinčić.
Moje prekrasne žene iz sobe nisu uspjele i još uvijek se bore… njima i svakoj ženi koja se bori želim da joj taj put bude lagan kao meni i da zagrle svoju mrvicu… važno je biti pozitivan jer tako privlačiš pozitivno... Sretno svima…
S ljubavlju,
Una persona positiva