Osobna IVF priča i iskustva
Prije par godina krećemo na prve IVF konzultacije. Odlučujemo se za privatnu kliniku koja radi preko HZZO-a. Doktorica nas odmah uzima u postupak pošto je mužev spermiogram loš (oligoastenozoospermia).
Pratimo proceduru klinike, pikanje inekcijama, ultrazvuci… dodatak terapije, imamo već 2 pikalice, ultrazvuk… dodaju još jednu. Osjećam se drogirano od tih hormona, mozak mi ne radi. Napuhana sam, gojazna, puna vode, sve me boli, pun trbuh masnica od pikanja. Ipak, uzbuđena i sretna, puna pitanja i nade.
Dolazi dan aspiracije, imamo samo par folikula na istom jajniku što je normalno s obzirom na moje godine. Doktori me umiruju da je to jedno bockanje za sve folikule. Uzimam koktel protiv bolova u venu koji me ošamuti, soba se vrti, a oni brzo piknu i vade folikule. Zaboli me, krvarim, stavljaju mi gaze… ležim još par sati, stanje je u redu, provjeravaju nam sve funkcije, mokrenje… Nakon par dana javljaju kako imamo 2 lijepa embrija, jedan je odličan i njega vraćamo, a drugog uništavaju jer se ne razvija kako bi trebao. Uzbuđeni smo i sretni, sve se isplatilo!
Dodaju u terapiju vaginalete utrogestana, inekcije prolutexa i inekcije heparina. Drogirana od svega i jadna, puna masnica po trbuhu, nemam se više gdje upinkuti. Vaginalete mi curkaju po cijeli dan, ne osjećam se više kao stara ja.
Radimo prvi kućni test 8. dan nakon transfera, već se vidi crtica. Ona samo tamni, dolazi dan vađenja bete i nalaz je super. Iduća beta se dupla. Nakon mjesec dana stiže dan prvog pregleda. Na pregledu se vidi vrećica, ali nema ploda. Šok. Doktorica me šalje nek se javim u bolnicu za dovršenje trudnoće. Izlazim potopljena u suzama. Slijedi nam kiretaža.
Nakon toga svega savjetuju 3 mjeseca za oporavak endometrija. Odlučimo nastaviti u državnoj bolnici. Kreće agonija, nekoliko ciklusa za redom ne pogađaju aspiraciju. Kombiniramo prirodne postupke i stimulirane. Svaki puta dolazim i već je prošla ovulacija, nema ničega za aspiraciju. Mjesec za mjesecom, izlazim u suzama.
Napokon uspijemo uhvatiti jajnu stanicu za aspiraciju i dobijemo odličan embrij. Kažu da je napredan, prate ga u time-lapsu. Sigurni smo da smo uspjeli! Transfer prolazi dobro, ali ipak moji testići su bijeli. Betu niti ne radim nego dobivam mengu.
Nalazim psihologicu na preporuku jedne divne cure koju sam upoznala ovim putem. Malo je reći da sam izgubila sebe ovim putem. Ponekad se ne prepoznajem, tražim se ponovo. Ali upoznala sam puno divnih žena koje se bore i postale su mi jako dobre prijateljice. Ne bih ih za ništa mijenjala, borimo se zajedno i podržavamo svaki dan.
Iako je moja priča ovakva, želim je podijeliti. Mnogo je pozitivnih priča i dok imate volje, ne odustajte!
S ljubavlju,
Nada